Pinocchio u kući

Svi se sjećamo Pinocchija, drvenog lutka koji je izašao iz radionice talijanskog književnika Carla Collodija. Nakon što je na papiru nastao od drveta krenuo je u daljnju avanturu po filmskim platnima gdje je pripovijedao priču o sitnim lažima i velikom nosu.

A što ako jednog Pinocchija, samo od krvi i mesa imate doma, kako se nositi s lažima. Ankete britanskog osiguravajućeg društva Royal & Sun Alliance pokazuju kako 45 posto ispitanika je sposobno lagati šefu, 41 posto laže prijateljima, a samo se u 47 posto slučajeva prepoznaje laž.

Moramo razjasniti što se točno smatra laži. To ipak nije svakodnevno uljepšavanje situacije, već kod laži mora postojati namjera u zavaravanju nekoga. Jer ako iskreno vjerujemo da je nešto istina, a kasnije se pokaže netočnim, to nije laž već pogreška.

Šestogodišnji Pinocchio

Mališani svoju prvu laž izgovore sa jednosložnom riječi NE. To je najčešće kad slučajno naprave nekakvu nepodopštinu, pa ne žele biti kažnjeni. Tek oko šeste godine dijete počinje razvijati svijest da se mišljenja ljudi uvijek ne poklapaju te počinje biti sposobno lagati o svojim osjećajima te prešućivati namjere. Kad krenu u školu pa negdje između desete i jedanaeste godine djeca su vrlo vješta u simuliranju istine, a roditelji su sve slabiji u njenom prepoznavanju.

Ono što mališane, kao i adolescente potiče na laž jest izbjegavanje kazne ili zabrane te dobitak autonomije. Autori knjige „Zar bismo vam lagali“, Paul Seager i Sandi Mann navode osam razloga zašto djeca lažu,a to su: da bi izbjegli kaznu, zaštitili se od opasnosti, spasili prijatelje od nevolje, izbjegli odbacivanje, ispunili očekivanja i želje, dobili moć i suprotstavili se autoritetu.

Zubić vila je laž

Ipak ne zaboravimo da su djeca imala primjer u laganju. Makar dobronamjerni i roditelji se često koriste lažima tipa: "na Božić dolazi Djed Božićnjak s velikim darom", "ispod jastuka ostavi zub i pokupit će ga zubić vila, koja će također doći s poklonom", a tu je i Uskrsni zeko koji će posjetiti dijete ako je poslušno. Osim darovnih postoje i prijeteće laži kao: "ako se dugo kreveljiš lice će ti zauvijek ostati takvo", "pojedeš li sjemenke, narast će ti drvo u želudcu", "budeš li kopao nos, otpast će ti" i slične tom. Ipak, ne zaboravimo one s povrćem i super moćima u stilu: "ako budeš jeo mrkvu, moći ćeš vidjeti u mraku". Eto, koliko god se zavaravali laži počinju od malih simpatičnih igara s djecom.

Djeca su nakon ovakvih sitnih laži zbunjena. S jedna strane im se govori da ne smiju lagati, a s druge ih se obmanjuje. Ako ne želimo da djeca lažu i sami se moramo ponašati u skladu s tim što propovijedamo. Iako je laž ponekad jednostavnija, dijete shvaćajući da vi lažete dobiva poruku „samo ti laži“ te mu takav odgoj onemogućava da se razvije u iskrenu osobu.