Pisanica – simbol života

Slavenski narodi mogu se pohvaliti time da su prilično dobro sačuvali drevne uskršnje običaje. Oni se razlikuju od zemlje do zemlje, ali svima je zajedničko ukrašavanje jaja. Ono je simbol nade i uskrsnuća, zbog probijanja ljuske jajeta pri izlijeganju pilića. 

Kod nas je Velika subota od uvijek rezervirana za bojanje jaja ili izrađivanje pisanice, a u nekim krajevima Hrvatske one bi se počele ukrašavati već od Velikog četvrtka. Taj posao bio je rezerviran za žene, iako je u tome bilo i spretnih muškaraca. Jaja bi se najčešće bojila predvečer jer su se preko dana radili ostali poslovi u domaćinstvu.

Nekada su se jaja ukrašavala u velikim količinama. Neke obitelji ukrasile bi i po četrdeset jaja, od kojih je dosta bilo samo obojeno. Naši stari jaja su najčešće bojili u crveno pomoću korijena cikle, ljuske luka ili crvenog radiča. Vjerovalo se kako upravo ta boja jajeta označava muku i krv Isusa Krista.

S obzirom da su se umjetne boje počele koristiti tek početkom prošlog stoljeća, za ostale boje morali su se snalaziti u prirodi. Korijen koprive, špinat ili poriluk davali su zelenu, a kora hrasta lijepu smeđu boju. Crne pisanice bojili su bobicama bazge, duda ili s čađi.

Jaja su se ukrašavala i biljkama odnosno travama koje bi se pričvrstile za jaje čarapom i s navedenim bojama tako kuhale u loncu.

Stara hrvatska tradicija po kojemu su ukrasna uskršnja jaja dobila i naziv je šaranje voskom. Pisati je staroslavenska riječ koja znači šarati ili slikati pa su tako oslikana jaja dobila ime pisanice. Pisaljicom ili šaraljicom nanosio bi se vosak na ona manja jaja.

Smatralo se da su ona ljepša, a isto tako vjerovalo se da se jaja razlikuju i od kokoši do kokoši. Od onih s tamnijim ili crnim perjem navodno se najbolje bojaju, dok ona od  bijelih kokoši ne primaju dobro boju.

Pisanice su se voskom ukrašavale raznim motivima kao što su proljetne biljke, cvijeće i uskršnji simboli. Po njima su se ispisivale i razne poruke, a kada bi se ukrasile i obojale namastile bi se kožom od slanine ili uljem.  

Osim što je simbol života, u svim krajevima Hrvatske pisanica je i tradicionalan dar. Iznimno popularan bio je i među zaljubljenima. Djevojke su se posebno trudile ukrašavati jaja koje bi zatim poklonile dečku ili simpatiji, a on bi ga s ponosom pokazivao drugima, pogotovo ako je na njemu bila ispisana posebna poruka.

U Podravini su djevojke dobivale pisanice od svojih momaka, koje bi ponosno stavljale na prozore kako bi ih svi vidjeli, a dubrovačke djevojke poklanjale su ih svojim zaručnicima, a svekrvama bi donosile pletenicu od tijesta. Koliko su ukrašena jaja bila značajna u udvaranju dokazuje i međimurska poznata izreka kod poklanjanja pisanica: 'Ovo se jaje za poljubac daje.'

Ukrašena jaja neizostavan su dio košare s hranom prekrivene ubrusom ili maramicom koja se na Uskršnje jutro nosi u crkvu na posvećenje. Poslije mise tradicionalno se održavalo natjecanje u tucanju jaja. Djeca i odrasli, najčešće muški, taj dan dokazivali su čije je jaje jače.

Veliku važnost pridavali su samim pripremama i odabiru jaja, a nerijetko su se pokušali snaći raznim prevarama poput drvenog jajeta. Čije bi jaje bilo najtvrđe i 'potuklo' ostale, taj je bio pobjednik. Ovaj običaj njeguje se i dan danas i među iseljenim Hrvatima.