"Aaaaa", unezvijereno mi pokazuje kći.
Sneno bacam pogled okolo, druga već spava. Povlačim pidžamicu preko prsta zataškavajući problem i lagano smirujem zviždačicu kraj sebe. Uspjelo je. Sjedamo na ekspres za spomenutu destinaciju. Ne zadugo. Opet me budi njen prizor neposredno kraj očiju uz prateće prvo slovo abecede koje titlujem kao RUPA. Nemili samoglasnik probudio je suborca iz legla: Aaaaa?! (RUPA?!).
"Aa", potvrđuje ona s problemom.
Ustaju obje s kreveta, glavinjaju okolo. "AaAaAaA! (RrUuPpAa!!!)", isprepletali su se glasići. "Tata! Tata! Aaaaaa", pokazuju mu složno nesretni udes.
Kao deus ex machina nova pidžamica smiruje strasti jednoj kako zeleno čudovište raste u drugoj. Teatralno otkopčava svoju pidžamu u borbi za ravnopravnost. Bez pregovora uvjeti su ispoštovani i mir je zavladao. Taoci su pušteni. Prošla je ponoć kada nas je rupa napustila. Otišla u zaborav. A mi u snove.
Dvojceki.com