Postoji jedna stvar koju ti nitko ne kaže kad odrastaš, a trebao bi, negdje između prve plaće i prvog računa na svoje ime: kraj ljeta i dalje boli jednako kao što je bolio kad si sama bila dijete.
Samo sad je kompliciraniji.
Sad imaš svoje dijete koje čeka prvi dan škole s onom specifičnom nabrijano-nervoznom energijom koja je zapravo jako slatka dok je gledaš izvana. Nova pernica. Nove bilježnice koje mirišu na mogućnosti. Novi outfit koji ste brale zajedno i oko kojeg ste se svađale tri dana jer ona hoće ovo, a ti misliš da je ono ljepše, i na kraju pobijedi ona jer je, iskreno, imala bolji ukus.
Dovedeš je do škole, uđe kroz vrata, a ti ostaneš na ulici s onim čudnim mixom ponosa i tuge. Shvatiš da je tvoje dijete sada još starije, a to znači da si i ti te da to nećeš moći zaustaviti koliko god htjela.
A zatim se vratiš kući. I tišina je glasnija nego što si očekivala.
(Video nije moj osobni)
Odakle dolazi taj osjećaj
TikTok ga zove “September sadness” i iskreno, rijetko je koji trend bio tako precizno imenovan.
Nije to depresija i nije to drama. To je onaj specifičan melankolični osjećaj koji počinje negdje oko 20. kolovoza, kad sunce još grije ali već znaš da je nešto prošlo. Kad na moru još ležiš na plaži ali u glavi brojiš dane. Kad se vratiš kući i prvi tjedan još mirišeš na kremu za sunčanje, još uvijek hodaš malo sporije nego inače, kao da tijelo odbija prihvatiti da godišnji odmor više nije aktivan status.
A onda dođe rujan. I dođe kiša. I dođe popis svega što trebaš napraviti, a što si cijelo ljeto odlagala s mišlju da ćeš riješiti u rujnu kad budeš svježa i odmorna i puna energije.
Svježa i odmorna verzija sebe nije se pojavila. Pojavila se ista, samo s tamnijim linijama od sunca na koži i jasnom spoznajom da je do sljedećeg ljeta točno jedanaest mjeseci.
Zašto odrasli tuguju za ljetom drugačije
Djeca tuguju za ljetom jer znaju što gube. Slobodu, igru, dane bez rasporeda.
Mi tugujemo jer znamo koliko je trajalo i koliko brzo je prošlo. Jer godišnji odmor od dvadeset dana nije sloboda, to je privremeno odlaganje svega što čeka. I dok si na moru, cijelo vrijeme negdje u pozadini znaš što te čeka: mailovi, nedovršeni projekti i ona odluka koju nisi donijela. A onda iza ugla vrijeba i škola, raspored, jutarnja buđenja u sedam i neizbježna kiša.
Što zapravo pomaže
Ne znam kako tebi, ali meni ne pomaže ni novi rokovnik, ni popis jesenskih ciljeva.
Pomaže to da dopustiš sebi da ti bude malo žao. Da ne preskočiš taj osjećaj odmah u produktivnost i jesenske rutine i novu energiju koju TikTok počne prodavati već prvog rujna.
Dozvoli da ti bude žao. Pojedi nešto dobro. Stavi fotografiju s mora kao pozadinu na mobitelu i gledaj je dok ne prestane boljeti.
A onda, kad budeš spremna uzmi kišobran, obuj čizme za kišu i zapleši!