Sindrom X, odnosno metabolički sindrom ukratko bismo mogli opisati kao bumerang koji nam se vraća uslijed današnjeg načina života. Njegova najgora karakteristika jest to što nije jednodimenzionalni problem nego stanje koje se nalazi na sjecištu nekoliko prilično kompleksnih tegoba.
Inzulinske rezistencije, povećanja udjela masnog tkiva, povišenih masnoća u krvotoku (+ masna jetra) i povišenog krvnog tlaka. Odakle početi? Od zajedničkog nazivnika. Inzulina.
Kako danas živimo?
Sjedimo li danas previše? Da. Nerviramo li se previše? Da. Imamo li problema s premasnim jetrama? Uglavnom da. Umiremo li uglavnom od kardiovaskularnih bolesti. Uglavnom da. Posjeduju li mlađe generacije praktične vještine pripremanja namirnica? Sve manje…
Moramo li za svaki ručak jesti meso? Jesu li krumpiri i rajčice sa zelenom salatom jedino povrće koje kod nas raste? Možemo li nekad pojesti šaku badema – ali da nisu obloženi kombinacijom meda, soli i čokolade? Je li toliko teško samima sebi napraviti domaće žitne pahuljice ili kod nas rastu samo one iz dućana? Moramo li dosoljavati svaki obrok na svom tanjuru? Crveno meso je samo svinjetina?Koliko se uopće krećemo?
Šećerna zamka i nedovoljan unos bjelančevina
Iako je teško generalizirati, okvirno možemo reći da danas u prosjeku pretjerujemo s unosom šećera i jedemo nedovoljnu količinu bjelančevina. Ovdje se vrlo vjerojatno mogu prepoznati oni koji stalno imaju potrebu nešto grickati i pod ruku im često naiđu slatke stvari. Ovim potezom drastično povećavamo energetski unos, no tijelo i dalje treba jedan od dva strukturna elementa koji ga grade. Bjelančevine. I zato jedemo ponovo.
Zapamtite nije cilj eliminirati niti jedan makronutrijent, nego postići sklad unosa koji jedini daje održive rezultate.
Farmakološka svojstva hrane
Na svim uputama svih lijekova jasno su navedena njihova farmakološka svojstva, odnosno djelovanje. No isto vrijedi i za hranu. Praktički sve što „ubacimo“ u sebe ima karakteristična farmakološka svojstva, odnosno nekako djeluje na nas. Porast inzulina u krvotoku dogodi se uvijek kada nešto pojedemo, nije li to biokemijski odgovor tijela na hranu? Naravno da jest. No što kada je inzulin trajno povišen? Gubi se sklad funkcioniranja svih tjelesnih sustava.
Zajednički nazivnik – inzulin
Odahnuli ste jer se rezistencija na inzulin događa samo drugima, samo starima i nemoćnima. Zapitajte se zašto su danas djeca sve deblja (sama su uzela slatko ili smo im ga mi dali samo da nas ostave na miru…) i što ih u konačnici očekuje (u zdravstvenom smislu naravno)?
Hiperinzulinemija ili neodgovarajuća sposobnost tijela da apsorbira elemente hrane od koje živi… ovo je ishodišna točka metaboličkog sindroma i mnogih bolesti današnjice (uz toksinima i mastima preopterećenu jetru).
Inzulinska rezistencija je…
Nemogućnost organizma da transportira, razgradi ili uskladišti glukozu uslijed čega njegova razina u krvotoku ostaje trajno povišena te zapravo naše tijelo nije u mogućnosti iskoristiti svoje glavno pogonsko gorivo iako je ono prisutno u krvotoku. Na duge staze ovakvo stanje se pretvara u dijabetes.
Nemamo vremena?
Za sebe? Imamo, imamo!!! Samo smo se previše opustili ili prepustili gotovim rješenjima, koja nisu uvijek najbolja za naše zdravlje.
Što bi trebali učiniti? Napraviti prvi korak u promjeni životnog stila i dnevnoj rutini i regulirati povišenu tjelesnu masu jer to je prvi korak u liječenju metaboličkog sindroma uz povećanje fizičke aktivnosti. Pokrenimo se konačno!
Autor: Goran Purić, dipl. ing. prehrambene tehnologije, nutricionist
www.e-hrana.com
