Slađanu Gržinčić znamo kao influencericu. Ili content creatoricu. Ili redateljicu, poduzetnicu, plesačicu, kreativku… Zapravo, pokušati njezin posao svesti na jednu riječ vjerojatno je pogrešan početak priče.
Godinama sa suprugom Filipom gradi kreativni biznis, iza njih su deseci projekata i više od stotinu glazbenih spotova, paralelno je izgradila vlastitu zajednicu na društvenim mrežama, a onda je napravila nešto što mnogi influenceri požele, ali puno rjeđi doista naprave – od vlastitog utjecaja odlučila je izgraditi vlastiti proizvod i brend.
Tako je nastao KOE. Ime na japanskom znači „glas“, ali nama je zanimljivije što se događa kada taj unutarnji glas prestane biti samo lijepa poruka na Instagramu i postane tvrtka, proizvod, zaliha, račun, kupac i odgovornost.
Jer jedno je imati zajednicu koja vas prati, lajka i vjeruje vam, a nešto sasvim drugo uvjeriti je da izvadi karticu i kupi nešto što ste sami stvorili.
Sa Slađanom zato nismo razgovarale samo o tajicama i treninzima. Za SheRULES zanimalo nas je što se događa iza lijepih fotografija kada influencerica postane vlasnica brenda, kako izgleda graditi nekoliko poslova istodobno sa suprugom i koliko je zapravo hrabrosti potrebno da bismo poslušale vlastiti „KOE“.
Godinama ste svojim utjecajem pomagali prodavati tuđe proizvode, a sada prvi put iza proizvoda stoje vaše ime, novac i odgovornost. Koliko je drugačiji osjećaj kada više ne čekate rezultate kampanje za klijenta, nego gledate hoće li netko stvarno izvaditi karticu i kupiti nešto vaše?
Zapravo, ovo nije prvi put da prodajem nešto svoje. Godinama prodajemo našu uslugu, a već šest godina imamo i božićna fotografiranja koja su uvijek rasprodana. Kroz sve te godine izgradila sam jednu stvarno lijepu zajednicu ljudi koji nas prate i vjeruju nam, tako da je KOE kao fizički proizvod nekako došao naslonjen na sve to.
Ali definitivno je fizički proizvod jedna potpuno druga razina. Druga razina odgovornosti, ulaganja vlastitog novca, ali možda najviše vjerovanja u ono što radiš. Jer moraš stvarno stati iza toga.
I ne razmišljam baš na način: hoće li sad netko izvaditi karticu i kupiti nešto moje. Naravno da pratim rezultate i naravno da mi je važno da KOE uspije. Ali ono što si stvarno svaki dan ponavljam je zašto sve ovo radim. Što je moja misija iza svega toga.
A meni je to da se žene osjećaju fantastično dok nose KOE. Bilo da nose kombinezon, ljetni set ili nešto treće. Želim da se osjećaju dobro u tome. I znam da sam napravila nešto kvalitetno, nešto iza čega stvarno mogu stati. Mislim da mi je to ipak važnije od samog trenutka kad netko izvadi karticu.
Vi i Filip ste zajedno, imate djecu, godinama zajedno radite, snimili ste više od stotinu spotova, a sada je tu i KOE. Kako izgleda brak u kojem je partner istodobno suprug, kreativni suradnik i poslovni partner?
Moram priznati da nam je ovaj trenutni period stvarno jako intenzivan u svim poljima, pa tako naravno i u našem odnosu. Zadnjih mjeseci toliko radimo da ne stignemo previše uživati u dvoje, a mi to jako volimo. Volimo otići negdje sami, putovati, imati to neko naše vrijeme i toga nam sada definitivno nedostaje.
Uz sve to, djeca su nam doma od završetka škole i kombinirati djecu, sve poslove koje imamo i pritom održavati odnos stvarno nije jednostavno. Moraš svjesno raditi na tome i biti svjestan što ti je prioritet.
Ja često kažem samo jedno – ne želim da izgubimo nas. Jer ako nema toga, meni zapravo nema ni svega ostalog. Najvažnije mi je da stvari funkcioniraju unutar naša četiri zida, a onda oko toga možemo graditi sve drugo. Posao te može uzeti, obveze te uzmu, djeca te uzmu i zato se trudimo uvijek nekako vraćati jedno drugome.
A zanimljivo je da su nas, otkad smo počeli raditi zajedno, ljudi često pitali: ‘Ajme, kako vas dvoje možete raditi skupa?’ Nama to pitanje zapravo nikad nije bilo baš logično. Mi volimo provoditi vrijeme zajedno. Stvarno se ohrabrujemo, bodrimo i nadopunjujemo. Često jedno u drugome vidimo neke jake strane koje možda sami kod sebe ne vidimo.
I kreativno smo jako povezani. Zajedno smišljamo, nadograđujemo ideje jedno drugome i nekako smo si stalno poticaj. Ja doslovno u životu ne bih odabrala nikoga drugoga za poslovnog partnera osim njega.
Kod nas je to sve jako isprepleteno. Privatno, posao, kreativa, obitelj. Mi smo jednostavno jedno i tako funkcioniramo. I ne bih to mijenjala za apsolutno ništa.
Na Instagramu imate zajednicu koja je godinama gledala vašu transformaciju, treninge, obitelj, posao i svakodnevicu. Koliko je ta publika prednost kada pokrenete vlastiti brend, a koliko može biti zamka? Jeste li kroz KOE osjetili koliko se broj pratitelja i stvarni kupci ipak razlikuju?
Nekako kad gledaš tu brojku na Instagramu, uopće nemaš neki dojam stvarnosti. Ja ne mogu ni zamisliti 40 tisuća ljudi sad negdje na jednom mjestu i da su to stvarno ljudi koji mene prate. Naravno da sam bila svjesna da imam veliku zajednicu i da mi to daje jedan stvarno dobar start.
Ali definitivno to može biti i zamka. U smislu da pomisliš, okej, imam publiku, imam dobar start i sad što god napravim to će se prodati. A nije baš tako. Broj pratitelja definitivno nije broj kupaca i mislim da tu jako brzo shvatiš da moraš zasukati rukave i da tek tada zapravo kreće posao.
S druge strane, ja sam kroz KOE stvarno osjetila ogromnu podršku svoje zajednice i meni je to možda čak i važnije od toga koliko se točno ljudi pretvorilo u kupce. Imam stvarno divne, samosvjesne žene na svom profilu koje su mi jedan veliki push da idem dalje.
I mislim da je jako bitno što KOE nije došao niotkuda. On je zapravo prirodan nastavak svega onoga što ja godinama živim i dijelim. Već pet godina gotovo svakodnevno pokazujem svoje treninge, pričam o brizi o sebi, pokretu, motiviram žene da naprave nešto za sebe. Tako da su mnoge čak i prije nego što sam otkrila što radim pretpostavljale da će to biti odjeća i da će biti povezana s pokretom.
Jer ja na kraju krajeva ni ne želim graditi samo brend odjeće. Odjeća je jedan dio KOE-a. Nije mi fokus samo odjeća, nego želja da svaka žena nauči ponovno birati sebe i da brine o sebi.
Rekli ste da ste godinama pokazivali vlastitu transformaciju, treninge i promjene na tijelu. Gdje povlačite granicu između motiviranja drugih žena i pritiska koji im društvene mreže stvaraju, osobito kada je izgled u pitanju?
Kod mene je od početka prvenstveno fokus na tome da brinemo o svom zdravlju i da nam to bude ono najbitnije. Nikad nisam podržavala nikakve dijete i o tome jako često pišem, jer mislim da je puno bitnije osvijestiti što jedemo, birati neke bolje namirnice za sebe i na kraju krajeva jesti tako da se zbog toga osjećamo bolje.
Isto mi je i s treningom. Ne treniraš samo da bi izgledao bolje. Treniraš da bi se osjećao zdravije, jače, da bi se osjećao najbolje ikad možda baš u svojim četrdesetima. Jer da, to je moguće. Evo, ja sam živi primjer toga.
Ja nekako mislim da danas treniramo i danas biramo za sebe između ostalog i zato da bi se za deset, dvadeset godina osjećali bolje i bili zdraviji. A to što ti trening donese odmah, taj osjećaj nakon treninga, meni je to stvarno nezamjenjivo.
I upravo je to ono što ja pokušavam komunicirati. Ne želim stvarati pritisak u smislu izgleda niti da neka žena misli da mora izgledati ovako ili onako. Želim je motivirati da brine o sebi. Da se pokrene, da napravi nešto za sebe i da se ona zbog toga osjeća bolje.
Kad bi vam danas netko rekao: „Ma lako njoj, ona je influencerica“, bi li vas to još uvijek zaboljelo ili ste došli do faze u kojoj više nemate potrebu nikome dokazivati koliko posla stoji iza svega što radite?
Mislim da je posao influencera jedan od poslova oko kojeg sam doživjela možda i najviše nekakvih komentara i tog „lako je njoj“. U početku mi je čak bilo neugodno izgovoriti da sam influencerica, baš mi je ta riječ nekako bila… ne znam. A danas to kažem najnormalnije i s ponosom, jer znam što sve taj posao za mene znači i koliko je toga iz njega nastalo.
A ovo „lako je njoj“ sam čula stvarno puno puta. I nije uvijek bilo samo „lako je njoj, ona je influencerica“. Bilo je i „lako je njoj, muž joj je fotograf“, pa „lako je njoj, ona radi od doma“. Onda je došla korona pa smo se svi zajedno malo uvjerili kako izgleda raditi od doma uz djecu.
Jer stvarno mislim da iza svega što čovjek napravi i izgradi stoji rad. Pa tako i iza toga da netko uopće dođe do pozicije da može živjeti od ovog posla. Ništa se od toga nije dogodilo samo od sebe.
Ali da, definitivno sam danas došla do faze u kojoj nemam potrebu nikome dokazivati koliko posla stoji iza svega ovoga. Nekako mi je draže da ono što radim i ono što sam napravila kroz sve ove godine govori samo za sebe.
KOE govori „Follow your KOE“, odnosno poslušaj svoj unutarnji glas. Koliko ste ga vi sami kroz život stvarno slušali? I postoji li još uvijek onaj drugi glas koji kaže „ne možeš“, „nije dovoljno dobro“ ili „što će ljudi reći“ – i kako ga danas utišavate?
Ja sam nekako vođena time već godinama. Stvarno slušam taj neki svoj poriv, taj unutarnji glas i mislim da se to najbolje vidi kroz sve poslove koje sam kroz život radila.
Recimo, jedno vrijeme sam dekorirala vjenčanja i imala sam stvarno uhodan i dobar posao. I onda sam u jednom trenutku jednostavno osjetila da to više nije za mene. I rekla sam okej, ja ovo više neću raditi, idem sad nešto drugo. Možda nekome sa strane to nema nikakvog smisla, ali meni je imalo. I zapravo već godinama tako nekako idem kroz život. Slušam taj osjećaj i on me vodi.
Ali definitivno postoji i ovaj drugi glas. Naravno da postoji. I dalje ga čujem. Te negativne misli su nam stalno negdje prisutne, taj strah koji ti govori ne možeš, možda nije dovoljno dobro, nemoj još…
I zato mi je jako bitno raditi na tome da uopće čujem te misli. Kroz mindfulness, meditaciju, da ih osvijestim. Jer najgore je kad ni ne znaš što te zaustavlja. Misliš da nešto ne možeš ili da nije pravi trenutak, a zapravo te možda samo strah.
I onda kad ga prepoznam, nekako si kažem: E, nećeš. Usudit ću se.
Mislim da je to možda i najveća stvar koju sam naučila. Prepoznati taj svoj osjećaj, znati kad je vrijeme za promjenu, znati napustiti nešto što više nije za tebe, čak i ako je dobro i sigurno. I slijediti te neke znakove i taj svoj glas jer nekako stvarno vjerujem da oni često znaju put i onda kad ga mi još ne znamo.
Danas imate zajednicu, kreativni posao, vlastiti brend i obitelj. Što vam je od svega toga bilo najteže izgraditi – a što najteže sačuvati?
Najteže mi je, rekla bih, bilo izgraditi KOE. Ne čak ni zbog količine posla, nego zato što je trebalo baš jako puno vjere. Vjerovati u nešto što još ne postoji, uložiti ogromne novce u to i cijelo vrijeme nekako vjerovati da će sve to imati smisla, iako zapravo ne znaš kako će na kraju ispasti.
I mislim da mi je bilo teško i zato što jako puno stvari nisam imala pod kontrolom. Cijeli proces fizičkog proizvoda dugo traje, ima puno neizvjesnosti, čekanja, stvari koje ovise o drugim ljudima i kroz sve to sam zapravo morala naučiti malo puštati. Shvatiti da ne mogu imati sve pod kontrolom, a opet nastaviti vjerovati u ono što gradim. Moraš biti valjda i malo lud za to.
Tako da mi je KOE definitivno bio najteže izgraditi u tom nekom mentalnom smislu. Jer ovo sve ostalo je kod mene nekako dolazilo prirodno. Ja nikad nisam krenula s idejom, e sad ću ja graditi zajednicu na Instagramu, sad ciljam ovu brojku pa onda onu. Kako sam ja išla kroz život tako su nekako dolazili i ljudi. Ja sam samo bila ono što jesam i ta zajednica se gradila oko toga.
A što mi je najteže sačuvati… rekla bih trenutno mir. I možda mi je to baš sada jedan od najvećih izazova. KOE je startup, ulažem stvarno jako puno vremena u izgradnju brenda, događa se sto stvari odjednom i u svemu tome ne želim izgubiti taj svoj mir.
Jer u konačnici, sve ovo što gradim trebalo bi me voditi upravo tome. I zato se stalno nekako vraćam tom miru i tome težim.