Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Zanimljivosti

Slavenovih 1000 km u kolicima za osmijehe na licima

Slaven Škrobot je nedavno pokrenuo humanitarnu akciju “Slavenovih tisuću kilometara u kolicima za osmijehe na licima”, kojom želi prikupiti sredstva za bicikle za osobe s invaliditetom.

Ovaj 34-godišnjak je strastveni zaljubljenik u putovanja koji, unatoč invaliditetu, koristi svaku priliku za istraživanje novih destinacija. Slaven Škrobot je nedavno pokrenuo humanitarnu akciju “Slavenovih tisuću kilometara u kolicima za osmijehe na licima”, kojom želi prikupiti sredstva za bicikle za osobe s invaliditetom. U sklopu projekta odlučio je u posebno prilagođenom biciklu na ruke prijeći cijelu hrvatsku obalu, točnije 1000 km od Savudrije do Prevlake.

Možeš li nam u kratkim crtama predstaviti projekt na kojemu trenutno radiš?

Slavenovih 1000 km u kolicima za osmijehe na licima je projekt koji sam osmislio tako da uz pomoć posebno prilagođenog bicikla na ruke odbicikliram cijelu Hrvatsku obalu, tj. magistralu od Savudrije do Prevlake, od najsjevernije točke obale do najjužnije kopnene Hrvatske, točnije rta Oštro. Ideja cijelog projekta bila je da se promovira Hrvatska, hrvatska obala i da napravim nešto što nikad nitko nije napravio te da stavim u fokus osobe s invaliditetom kroz svoj, jedinstven način, da sve bude spontano i da se prikupe sredstva za još četiri prilagođena bicikla za četiri kandidata koje sam odabrao preko društvenih mreža.

Cijeli projekt, tj. put od Savudrije do Prevlake trajao je 33 dana, bilo je malih poteškoća s biciklom i s vremenom, ali sve je bilo unutar okvira što sam planirao. Sve u svemu, sve je super ispalo, međutim jedini minus je taj što se nisu prikupila sredstva za sve kandidate koje sam odabrao, još malo fali da skupimo za prvi bicikl, pa sam odlučio nastaviti pedalirati do Grčke. Iako imam malih poteškoća s biciklom, nastavljam prikupljati sredstva.

Što te inspiriralo na ovu akciju?

Prošle godine sam dobio bicikl zahvaljujući svojim pratiteljima pa sam biciklirao Dugim otokom. Konstantno sam razmišljao o magistrali i o tome kako se za svoje mentalno zdravlje moram voziti onuda makar jednom godišnje, tako se i rodila ideja projekta. Počeo sam istraživati odakle dokle se proteže magistrala pa sam produžio rutu obuhvativši i Istru, a tada sam shvatio da je bolje da se baziram na cijelu obalu Hrvatske, s obzirom na to da magistrala započinje od Rijeke pa bi Istra bila zapostavljena. Nakon razmišljanja krenuo sam prikupljati informacije od biciklista, da daju savjete koji će mi pomoći u putu, na što trebam paziti, gledao rute, visinske razlike i ostalo. Nisam prestajao razmišljati o tome, a bilo je puno onih koji nisu vjerovali da ću krenuti, a kamo li završiti taj put. Bilo je svakakvih izjava, od toga da sam lud, da moje tijelo to neće podnijeti i izdržati, da je magistrala najopasnija cesta u Hrvatskoj. Međutim, vjerovao sam sebi i upustio se u ovu avanturu.

Koliko dugo je trajala priprema te je li bila zahtjevna, logistički? Tko je sve s tobom na putu?

Polako sam krenuo s pripremom, puno prije projekta i sve sam radio sam. Nije lako kad moraš sve iznijeti solo, pogotovo kad si u mom stupnju invaliditeta. Teško je na putu održavati društvene mreže, tipkati, paziti na zdravlje, biciklirati i ostalo. Moram priznati da me 15 dana prije projekta pojela nervoza, razmišljao sam o sto stvari istovremeno, o smještaju, o hrani, o kamperu, ruti, vremenu, sponzorima. Prvo bicikliranje, tj. kad sam došao u Istru, bio sam koma, bio sam umoran jako. Riskirao sam s ovim putem jer sam preko ljeta ostao bez osobnnog asistenta i bilo je teško pronaći asistenta koji će ići sa mnom putovati okolo, jako je teško. Deset dana prije početka imao sam prijatelja koji snima dokumentarce koji mi je javio da neće moći ići sa mnom cijelim putem. Malo me to poljuljalo pa sam se propitivao je li mi uopće pametno krenuti s projektom. Međutim trud se na kraju isplati i sve se poklopilo na kraju. Složila se super ekipa. Danijel iz kampera.hr, Luka koji snima dokumentarac, Oskar i Ivan – snimatelj i fotograf,

Mateo iz Pule koji je s nama bio prva dva tjedna, Ana iz Zagreba koja nas je pratila prvih 5 dana, sveukupno nas je bilo šestoro sve do Pule, gdje su Luka, Oskar, Ivan i Ana otišli, ostali smo Mateo i ja i priključio nam se Miha koji živi u Puli. Miha bi trebao sa mnom biti do kraja puta. Krenuli smo iz Pule, a u Labinu su nam se vratili Oskar, Ivan i Luka, došao je Danijel i njegov frend te čak i moja obitelj. U rijeci nam se pridružila Vedrana. Bilo nas je dvanaestero sve do Prizme. Stalno se netko priključuje, tj. dođe i ode, što je u principu jako dobro. Trenutno smo Vedrana i ja solo, a u Dubrovniku, tj. u Prevlaci priključuje se Mateo koji nam se pridružuje te nastavljamo prema Grčkoj.

Što se smiještaja tiče, kako si se organizirao?

Imam par ljudi koje poznajem te sam im se javio za smještaj, većinu toga sam pokrio preko turističkih zajednica. U slučaju da nismo imali smještaj spavali smo u kamperu, što nam je ujedno bio i plan B, ali u principu sam svaki drugi-treći dan imao smještaj radi mojih potreba jer neke stvari se ne mogu obaviti u kamperu.

Vjerujem da se na putu neke situacije ne mogu planirati, je li bilo puno nepredvidivih trenutaka?

Pa je i nije, a pogotovo što se vremena tiče. Vozio sam po svim vremenskim uvjetima, i po kiši i po buri i po jugu, bilo je i opasnih situacija, ali uspješno smo sve prošli. Drugi dan projekta dogodio se kvar na biciklu i pomislio sam da je projekt zavšen, međutim uspjeli smo srediti sve i nastavili smo dalje. Sve je u konačnici ispalo dobro jer kakva je bila situacija tako sam se prilagođavao. Plus je taj što dobro baratam organizacijom tako da ekipa koja je sa mnom nije ni kužila promjene.

Kakav je odjek cijele akcije?

Ono što me veseli je da su zapravo svi pozitivni, nema loših komentara. Također me veseli što se dosta ljudi uključilo u projekt, biciklirali su sa mnom i prošli dio rute. Upoznao sam hrpu novih ljudi. Što se tiče same kampanje, e tu stojimo loše jer se do sada uspjelo prikupiti četrdesetak tisuća kuna od planiranih 180 tisuća, što je jako loše i što me iznenadilo. Mislio sam da će odjek biti veći jer se prikuplja nešto opipljivo za OSI. Svoje troškove sam uspio pokriti, za što sam se poprilično namučio. Bez obzira na sve, nastavit ću s tim da se prikupi novca.

Što si sve do sada prošao?

Sve sam prošao, cijelu obalu, od Savudrije do Prevlake, otoke Pag, lst, Korčulu, Hvar.

Svašta smo i doživjeli i vidjeli, koliko nam je vrijeme dozvoljavalo, bili smo na raftingu na Cetini, na Sv. Juri na vrhu Biokova, na Učki, posjetio sam otoke Fenoliga i Porer u Puli, tvrđave na tom području. Sve što sam zacrtao vidjeli smo.

Je li ti došlo da odustaneš, tj. koliko puta ti je došlo da odustaneš?

Nije mi došlo da odustanem, ali bilo je dana kada nisam imao volje za bicikliranje. Svima dođe moment kad po kiši ili ružnom vremenu nemaju volje ići nešto obaviti, a kamo li meni koji sam s invaliditetom. Takvi dani dobro dođu, jer kad se otrgnem od pasivnosti i uspijem napraviti što sam zacrtao taj dan, e to je pravi uspjeh za mene.

Proputovao si cijeli svijet, a sad i Hrvatsku, što veliš: gdje je ljepše?

Volim što živim u Hrvatskoj i proputovao sam ju, putujem cijeli život, i svjestan sam kako je naša zemlja prekrasna, ali tek sad sam shvatio kako Hrvatska ima jako puno neistraženih mjesta, pogotovo dio Biokova, Makarska. Živim u državi koja nudi jako puno, ali mi to ne iskorištavamo u dovoljnoj mjeri niti smo svjesni u biti gdje živimo. Svugdje je lijepo, ali mislim da naša zemlja ipak nudi prave doživljaje i ljepote.

Jesi li oduvijek imao želju biti svjetski putnik ili je to došlo s godinama?

Uvijek sam bio pustolov, avanturist, ali kad sam bio u pubertetu draže mi je bilo biti s ekipom, tako da su egzotične destinacije došle s godinama.

Više

Dobar posao

Zašto je Maria osnovala Centar za razvoj vrijednosti, koji su njegovi ciljevi i kako pomaže osobama s invaliditetom, saznajte u intervjuu.

Dobar posao

Već tri godine zaredom Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt „Inkluzivna drugačija strana poduzetništva“ .

Zanimljivosti

Philips Sound i neprofitna zaklada Wings for Life besplatnim vaučerima dodatno potiču potrošače da se pridruže utrci umjesto onih koji to ne mogu.

Anja može sve

Što se više bližim 30-tom rođendanu to sve više razmišljam što sam sve napravila i prošla u posljednjih deset godina

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.