„Mama, on me stalno provocira!“ „Pa reci mu da prestane.“ „Jesam! Ali onda me još više živcira.“
Roditeljima je ovaj scenarij dobro poznat. Nekad je riječ o bratu ili sestri, nekad o prijatelju iz razreda koji zadirkuje, uzima stvari bez pitanja ili jednostavno zna pritisnuti baš onu tipku koja će izazvati reakciju.
Odraslima se rješenje često čini jednostavnim: nemoj se svađati, ignoriraj ga, lijepo mu reci, smiri se. Problem je u tome što dijete koje je upravo ljuto, povrijeđeno ili isprovocirano često ne zna kako to napraviti.
Možda vrlo dobro zna da ne bi trebalo vikati, vrijeđati ili nekoga gurnuti. Ali znati što ne treba napraviti nije isto što i znati što napraviti umjesto toga.
Djeci trebaju konkretni alati
Umjesto da na provokaciju automatski uzvrati s „Ti si glup!“, dijete može postupno naučiti reći: „Meni to smeta“ ili „Ne želim da tako razgovaraš sa mnom“. Iza dječjeg „Mrzim te!“ ponekad se zapravo krije: „Povrijedio si me i ne znam kako ti to drugačije reći.“
Upravo se tom idejom bavi projekt „Reci drugačije“, namijenjen učenicima koji kroz praktične radionice uče prepoznati emocije, izraziti ono što im smeta, postaviti granice i tražiti drugačiji način rješavanja sukoba.
Cilj pritom nije odgojiti djecu koja se nikada neće naljutiti ili posvađati. Sukobi su normalan dio odrastanja. Važnije je da dijete s vremenom nauči prepoznati što mu se događa i da osim vikanja, vrijeđanja ili povlačenja ima na raspolaganju i druge načine reagiranja.
Zato se na radionicama ne govori samo o tome kako bi se djeca „trebala ponašati“. Kroz situacije koje poznaju iz svakodnevnog života vježbaju kako jasno reći što im smeta, kako reći „ne“, zauzeti se za sebe bez napadanja druge osobe, saslušati drugoga i zastati prije impulzivne reakcije.
Prevencija počinje prije nego što sukob eskalira
Kada govorimo o vršnjačkom nasilju, često se bavimo onime što učiniti kada se nešto već dogodilo. No važan dio prevencije događa se mnogo ranije – kada djecu učimo kako se snaći u sukobu prije nego što on preraste u nešto ozbiljnije.
To su, uostalom, vještine koje im neće trebati samo u školskom hodniku. Trebat će im u prijateljstvima, obitelji, partnerskim odnosima i kasnije na poslu. Dovoljno je pogledati koliko se i odraslih još uvijek muči s postavljanjem granica, izražavanjem ljutnje ili rješavanjem sukoba bez napadanja druge osobe.
Projekt „Reci drugačije“ provodi Udruga Najsretnija beba Hrvatska u partnerstvu s udrugom Asocijativa, uz financijsku podršku Zagrebačke županije. Roditelji i djelatnici škola na području Zagrebačke županije mogu se javiti organizatorima žele li saznati više o mogućnosti provedbe radionica u svojoj školi.
Djecu ne možemo zaštititi od svakog sukoba. Ali možemo ih naučiti da svađa, uvreda ili udarac nisu jedini način na koji mogu odgovoriti kada ih netko povrijedi ili naljuti. Ponekad jedna drugačija rečenica doista može promijeniti cijeli tijek razgovora.