Ovaj članak će biti značajno kraći. Ne zato što nema rješenja za nadutost. Naprotiv, već zato što želim biti krajnje pragmatičan. Razmišljao sam kako bih pristupio ovoj priči da i sam imam nadutost. Ali samo nadutost, nijedan drugi probavni problem. I ovdje moram naglasiti da ovo nije nekakav sofisticirani protokol koji je posebno znanstveno potkrijepljen. Radi se o plodu mojih osobnih promišljanja, iskustava i znanja, pa sve u nastavku gledajte kroz moju subjektivnu prizmu. Pa krenimo redom!
Ponavljam, svi smo mi ponekad naduti (osjećaj i distenzija). Prolazna nadutost može se pojaviti nakon obilnijih obroka (npr. blagdani i proslave) zbog aerofagije, tijekom putovanja zbog promjena unutar crijevnog mikrobioma te tijekom i nakon stresnih događaja. To je sasvim normalno i, ako postoji jasan uzročno-posljedični slijed, nema razloga za brigu.
No, što bih učinio da sam nadut više dana zaredom, ili čak tjednima? Kao što smo rekli, shvatio bih ovo stanje sad ozbiljno i pozabavio bih se njime intenzivno. Jer nakon prvog članka znamo da nadutost nije samo neugodan osjećaj, nego često važan signal opomene.
Ovo bi bili konkretni koraci ako se radi o blagoj nadutosti koja ni nakon, recimo, tri tjedna (kronična nadutost) ne jenjava. S tim da po službenoj definiciji (Rim IV kriteriji) funkcionalna nadutost mora postojati barem jednom tjedno tijekom tri mjeseca za dijagnozu nadutosti (osjećaja I distenzije). Ali ja bih se osobno već nakon neka tri tjedna bacio na akciju.
Ovako bih postupio:
1. Staviti fokus na kretanje
Treba krenuti od temelja. Ako vidim da šetnja nakon obroka ili uvođenje bilo kakvog drugog oblika fizičke aktivnosti ublažava moje tegobe, nadutost bih pripisao neaktivnosti i okrenuo se kretanju. Moja prva preporuka osobno uvijek kod nadutosti je početi šetati 10-15 minuta nakon većih obroka. Da se pokrenu oni zeleni mjehurići iz reklama.
2. Pripaziti na aerofagiju
Ona se događa ponajviše kad jedemo brzo ili u hodu te kad pijemo na slamku, pogotovo gazirana pića. Mislim da imate sliku o čemu pričam. Još jedan eklatantan uzrok aerofagije? Jedenje uz ekran, jer zbog fokusa na ekran gutanje nije svijesno. Ako ni kretanje ne smanjuje nadutost, osvijestio bih kako i gdje jedem i pripazio na to barem tjedan dana. Ako bi mi se nadutost povukla, znao bih da je aerofagija nešto na što dalje moram pripaziti u životu.
3. Provesti “testiranja”
Nakon što bih eliminirao prvi izvor plina, pozabavio bih se drugim. Kod nadutosti vezane uz bakterijsku fermentaciju treba prvenstveno provjeriti par stvari na početku.
Osjećaj ili distenzija?: pratio bih kroz dan, pa možda čak i izmjerio promjene u obujmu trbuha. Bitno je za daljnji postupak utvrditi postoji li nadutost isključivo kao osjećaj (u tom bih slučaju preskočio idućih nekoliko koraka) ili dolazi i do abdominalne distenzije. Naravno, to ne bih radio navečer kad se ona i očekuje.
Specifične namirnice?: ako postoji abdominalna distenzija, to znači da je abnormalna bakterijska fermentacija suodgovorna za nadutost. Stoga bih testirao par namirnica koje sam prije epizode nadutosti mogao najnormalnije konzumirati te pratio što mi se događa s osjećajem nadutosti i obujmom trbuha. Ako sam alergičan na neke od tih namirnica, to, naravno, ne bih radio. Lista pojedinačnih namirnica je:
- Luk i češnjak: jer sadrže obilje fruktana, fermentabilnih oligosaharida. Ako se nadutost razvija nakon unosa lukovica, vjerojatno je došlo do pojačane fermentacije zbog prekomjernog rasta bakterija negdje u probavnom sustavu.
- Kefir: jer sadrži obilje živih i neživih mikroorganizama te prebiotika. Ako se nadutost razvija nakon unosa kefira, ali ne i nakon, recimo, mlijeka, vjerojatno je također došlo do pojačane fermentacije zbog prekomjernog rasta bakterija
- .Jaja: jer sadrže relativno puno masti i proteina. Ako se nadutost razvija nakon unosa jaja, vjerojatno je pojačana fermentacija posljedica neprimjerene probave (razgradnje) masti i proteina u gornjem probavnom sustavu na razini želuca i/ili žuči i/ili gušterače.
- Tjestenina ili kruh: ako dolazi do nadutosti nakon obroka s glutenom, moguće je da je posrijedi intolerancija na gluten ili čak celijakija.
4. Voditi dnevnik nadutosti i životnih navika
Ako testiranjem ne mogu uočiti jasan obrazac koje mi namirnice izazivaju abdominalnu distenziju (NE prouzrokuju), tražio bih neke zakonitosti u kontekstu sna, subjektivnog dojma stresa, psihičkog i mentalnog funkcioniranja te, da sam žena, menstruacijskog ciklusa. Naš um ima velik utjecaj na funkcioniranje osi crijevo-mozak te vrlo brzo može potaknuti kako visceralnu preosjetljivost, tako i gašenje pojedinih funkcija gornjeg probavnog sustava (lučenje želučane kiseline, probavnih enzima, žuči) i usporiti rad crijeva i time evakuaciju plina. Je li nadutost jača ili slabija ovisno o trajanju i dubini sna? Ili se pak ona pogoršava prije rokova na fakultetu, poslu ili sudu? Minimalno bih dva do tri tjedna vodio dnevnik.
Pacijenti mi često navode da vođenjem dnevnika shvate kako im jedne te iste namirnice ponekad izazivaju nadutost, a nekad ne, iz čega možemo zaključiti da fermentacija nije jedini uzrok nadutosti. Ovaj dnevnik je iznimno važan, jer nas vodi pri izboru stručnjaka kojem ćemo se obratiti nakon ovih prvih koraka: psihologa, nutricionista ili gastroenterologa. Ili pak ginekologa.
Zašto mi se razvija nadutost i koji je izvor plina?
Nakon što sam se fizički pokrenuo, pripazio na aerofagiju te istestirao namirnice i vodio višetjedni dnevnik, trebao bih imati prilično dobru sliku o tome zašto mi se razvija nadutost i koji je izvor plina, odnosno je li to samo osjećaj ili zaista abdominalna distenzija, ali i o tome čija mi pomoć najviše treba.
Imajući u vidu ove informacije, ja bih se, radoznao kakav jesam, vjerojatno upustio u neki oblik samoliječenja suplementacijom. Pritom bih dodatke prehrani nabavljao u ljekarni nakon konzultacija s ljekarnikom u vezi izbora konkretne formulacije i doziranja, a nikad sam na vlastitu ruku. Najduže bih ih koristio dva do tri tjedna.
Ove bi mi bile poprilično sigurne opcije:
- Probavni enzimi: ako sam shvatio da je prekomjerna fermentacija posljedica viška neprobavljene hrane, okrenuo bih se probavnim enzimima, molekulama koje pomažu našem organizmu kemijski razgrađivati namirnice. Inače, i ovo stanje ima stručni naziv – maldigestija. Testiranjem bih nastojao ispitati s kojim se namirnicama moj gornji probavni trakt najviše muči i u skladu s tim bih uzimao ciljane probavne enzime. Danas na tržištu postoji mnoštvo proizvoda koji nude formulacije enzima za potporu probavi određenih sastojaka hrane. Enzim laktaza za pomoć s probavom namirnica s laktozom, mlijeka, jogurta I sireva. Enzim alfa-galaktozidaza za pomoć s probavom grahorica. A slične proizvode imamo i za namirnice sa škrobom ili bogate proteinima (npr. marka Intoleran). Pa čak i fruktana iz lukovica. No, to su dodaci prehrane, pa ako stvarno sumnjam na ozbiljniju maldigestiju, obratio bih se liječniku za izdavanje probavnih enzima gušterače u obliku lijeka nakon adekvatne dijagnostičke obrade. S druge strane, ako moja nadutost uopće ne reagira na probavne enzime, u njezinoj je podlozi vjerojatnije visceralna preosjetljivost ili poremećaj osi crijevo-mozak nego maldigestija.
- Fitoterapija: neke biljke poput komorača, kima, anisa, paprene metvice i đumbira opuštaju mišiće probavnog sustava pa olakšavaju evakuaciju plina, a uz to imaju i antimikrobni učinak na problematične bakterije. Najviše dokaza postoji za učinkovitost paprene metvice.
- Probiotici: probiotici su iznimno škakljiva tema kad je riječ o samoliječenju nadutosti. Dok se većina stručnjaka kune u njihovu djelotvornost kod nadutosti zbog pozitivnog djelovanja na crijevni mikrobiom, postoje vrlo jaki glasovi kako su probiotici beskorisni u liječenju nadutosti. Tako Američko udruženje gastroenterologa izričito NE preporuča unos probiotika za nadutost, a drugi pak tvrde kako su oni kontraindicirani kod SIBO-a. No, evo ja osobno bih za početak samostalno pokušao s nekom formulacijom koja sadrži soj E. coli Nissle 1917 jer taj soj dokazano luči jednu malu molekulu koja povećava prag aktivacije probavnog živčanog sustava, odnosno smanjuje visceralnu preosjetljivost.
- Simetikon, aktivni ugljen i slično: ovi pripravci u kontekstu nadutosti imaju samo ograničene i nedosljedne dokaze, a i iskustveno mi se kod pacijenata nisu pokazali previše učinkovitima, pa sumnjam da bih počinjao s njima.
Potencijalnih dodataka prehrani za nadutost je more. Kako i ne, kad je placebo učinak kod probavnih tegoba čak oko 40 %, naspram uobičajenih 30 % kod ostalih zdravstvenih stanja. I ne čudi da svaki proizvod ima pozitivne recenzije. Zato sam namjerno za potrebe samoliječenja uvelike suzio izbor, jer ne vidim nekakvu značajniju korist od drugih formulacija i proizvoda, što ne znači da je nema. No, mislim da su idući koraci puno važniji od suplementacije, pa bih radije da se požurimo dalje.
Kronična nadutost
Ako je nadutost kronična, glavni koraci su oni prvi: pažnja na kretanje i aerofagiju, testiranja i vođenje dnevnika. Na suplementaciju ne bih trošio previše energije, vremena i pogotovo novca, već bih fokus stavio na puno bitnije stavke za proces rješavanja:
- Pronalazak stručnjaka: za dugoročno rješavanje nadutosti vam treba stručna pomoć. Iako nam je svima nadutost kao pojava jako bliska i doima nam se intuitivnom, ona je zapravo vrlo složen fenomen koji nastaje interakcijom niza sustava koje ne bismo na prvu povezali. Stoga se i rješavanje mora usmjeravati i uključivati više razina: psihu i um, autonomni živčani sustav (simpatikus i parasimpatikus), probavni živčani sustav, crijevni mikrobiom, ali i našu prehranu – od nabavke do pripreme i načina konzumacije. Ovisno o tome na kojoj razini procjenjujete da je najveći problem, treba vam psiholog, gastroenterolog, stručnjak za crijevni mikrobiom ili nutricionist. Bitno je pronaći osobu od povjerenja koja ima stručne reference i iskustvo te vas je spremna pratiti kroz cijeli proces. A kome god se javili, uvelike ćete mu pomoći svojim rezultatima testiranja i dnevnikom.
- Dijagnostička obrada: kad govorimo o nadutosti, uvijek je prvo potrebno isključiti mogućnost da je nadutost nagovještaj neke bolesti. Za to je potrebna dijagnostička obrada po procjeni gastroenterologa, koja može uključivati i kolono- i gastroskopiju. Dok god vam liječnik nije isključio stanja kojih se bojimo u kontekstu nadutosti (celijakiju putem određivanja antitijela (serologije), upalne bolesti crijeva ili karcinom putem endoskopija), svaki se izlet u neke suvremenije dijagnostičke pristupe smatra vitium artis. No, ako ste jedan od mnogih pacijenata s nadutošću kojima su svi, pa čak i ponovljeni, nalazi uredni, možete pokušati s nekim novim stvarima. Ako ste testiranjem uočili pojačanu fermentaciju povezanu s prekomjernim rastom bakterija, opcija je SIBO test. Ako bi mi SIBO test bio pozitivan, javio bih se, sukladno koraku 1., nutricionistici Almi Bunić, jer i sve svoje pacijente s ovim poremećajem šaljem k njoj. Ako pak sumnjate na disbiozu, opcija je analiza crijevnog mikrobioma. To vam, naravno, ne bih sugerirao gdje 😉
Nakon dijagnostičke obrade, vaš odabrani stručnjak ima bezbroj opcija kako će tretirati vašu nadutost. Psiholog može s vama kroz kognitivno-bihevioralnu terapiju poboljšati rad vaše osi crijevo-mozak, a time smanjiti visceralnu preosjetljivost, poboljšati rad gornjeg probavnog sustava i evakuaciju plinova kroz crijeva. Nutricionist vas može kratkom low-FODMAP prehranom i postupnim ponovnim uvođenjem namirnica vratiti na noge, a zatim vam dati alate kako kvalitetnom i raznolikom prehranom kontrolirati procese fermentacije u crijevima. Gastroenterolog ili psihijatar mogu pak neuromodulatorima normalizirati rad probavnog živčanog sustava i time smanjiti visceralnu preosjetljivost. A ginekolog vam pak može pomoći regulacijom hormonalnog statusa minimizirati nadutost pred menstruaciju, ili pak isključiti sumnju na “endo belly”.
Opcija je bezbroj. Kako i ne, kad je nadutost tako višeslojno stanje. Naravno, moram naglasiti da bih sve ove korake ubrzao da u pitanju nije bila samo nadutost, već i krv u stolici, nekontroliran gubitak tjelesne mase, mučnina I povraćanje, vrućica, naglo nastala bol u trbuhu ili promjene u stolici. Znači, ovako bih postupio da je riječ SAMO o nadutosti.
I tako se i ova moja priča o nadutosti napokon privela kraju. Toplo se nadam da će doprijeti do što više osoba koje se bore s nadutošću, i tu računam na vas. Nadutost nije samo priča o višku plina u crijevima zbog krivih prehrambenih odluka. Rad naše probave ovisi o nizu međusobno nespojivih i vrlo različitih sustava. Kad svi oni funkcioniraju usklađeno, ne primjećujemo ništa. Jedemo, živimo, trbuh nam je ravan i bez napetosti. No, dovoljna je najmanja promjena u radu crijevnih bakterija ili pak u prijenosu signala živčanim vlaknima da bi se pojavila nadutost kao prvi znak da je fino uštimani sklad narušen. Zato je bitno boriti se protiv zabluda koje okružuju nadutost i pravilno usmjeriti ljude.
Jer previše ljudi traži rješenje na krivom mjestu: na tanjuru, u ljekarni ili kod samoprozvanih stručnjaka s društvenih mreža. Baš zato im vi pošaljite ovaj članak!
Autor Andrija Karačić. dr.med, osnivač prvog hrvatskog centra za crijevni mikrobiom
https://www.ccm.hr