Kad za nekoga kažemo kako je ponizan, obično vidimo jadnu, slabu i pasivnu osobu koja se ne usudi ni pogled podići, a kamoli se nekome suprotstaviti; osobu koja nema ni samopoštovanja niti samopouzdanja. Druga, ne puno bolja asocijacija na poniznost je posramljenost.
Ona se veže još za stare religijske spise gdje se navodi kao jako važna osobina koju bi ljudi trebali posjedovati. To je vrlina koja pomaže postati boljim. Pomaže čovjeku da bude bolji, kako prema sebi tako i prema drugim ljudima, a i Bogu. Ponizna osoba nije ona koja sebe smatra slabom, nedovoljno dobrom ili bezvrijednom – već osoba koja shvaća da nije sva moć u njoj i da nije sva bitnost u njoj.
Ponizna osoba je objektivna, točno vidi i sebe i druge, svjesna je svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi. Ponizan čovjek je svjestan svojih grijeha, grešaka i nedostataka. Ne pokušava ih zamaskirati ili poreći. Suprotno, postoji ohol i arogantan čovjek koji smatra da je centar svijeta.
Ohol čovjek sebe stavlja na prvo mjesto i ima problem s autoritetom, jer ne postoji ništa bitnije od njega.
Poniznost nas potiče da svakodnevno učimo, razvijamo se, budemo bolji ljudi i velikodušniji. Osobe koje se previše ističu ne znaju za poniznost. Poniznoj osobi nije sramota raditi određene vrste poslova ako će joj to donijeti nešto dobro. Ponizna osoba je zahvalna na onome što ima i koliko je dobila.
Tko su ponizni ljudi?
Evo što karakterizira poniznu osobu:
- Samu sebe opaža točno; vidi svoje jake strane, ali i svoje mane
- Ne iskrivljuje informacije kako bi obranila, popravila ili potvrdila sliku o sebi; drugim riječima, ne vara samu sebe niti druge kako bi u svojim ili tuđim očima izgledala bolja
- Nema potrebu predstavljati se boljom nego što doista jest
- Nema potrebu dominirati drugima kako bi povećala svoj status
- Otvorena je za nove ideje, kontradiktorne informacije i savjete
- Relativno je malo usmjerena na sebe
- U stanju je i sebe i svoja postignuća staviti u pravu perspektivu.
- Cijeni vrijednost svih stvari, te različite načine na koje ljudi pridonose svijetu oko sebe.
Ako se pronalazite u ovim riječima o poniznosti – vi ste sjajna osoba. A ako ne – trebate dosta poraditi na sebi.
Ako ste roditelj, moguće je pretpostaviti i kakvi odgojni postupci neće dovesti do skromnosti i poniznosti. To su primjerice:
- prenaglašavanje važnosti izgleda, uspjeha, popularnosti i drugih izvanjskih izvora samoprocjene, osobito ako su udruženi s perfekcionističkim standardima
- netočne, pretjerane, pohvale ili kritike
- često uspoređivanje djeteta s braćom, sestrama ili drugom djecom, osobito ako je praćeno natjecateljskim porukama
- uvjeravanje djeteta kako je puno bolje ili puno lošije od druge djece.
Izvor: Tko su dobri ljudi