Dok većina nas umjetnu inteligenciju doživljava kroz chatbotove poput ChatGPT-ja, prava se transformacija događa daleko od ekrana na kojem tipkamo pitanje. U pozadini nastaje nova infrastruktura koja omogućuje da AI ne bude samo “alat za razgovor”, nego digitalni suradnik sposoban samostalno izvršavati konkretne zadatke.
Upravo na tom području djeluje Daytona, tehnološka tvrtka koju su osnovali Ivan Burazin, Vedran Jukić i Goran Draganić, a koja je nedavno zatvorila Series A investiciju vrijednu 24 milijuna dolara. Iako posluju globalno, velik dio tima radi iz Splita i Zagreba, čineći Hrvatsku važnim tehničkim središtem ove AI priče.
S Ivanom Burazinom razgovarali smo o tome što se zapravo događa “iza kulisa” umjetne inteligencije, što su AI agenti i kako mijenjaju način rada u svakodnevnom životu i poslovanju, koliko je sigurnost zaista pod kontrolom – te kako ostati relevantan u svijetu koji se mijenja brže nego ikad.
Svi smo čuli za umjetnu inteligenciju kroz chatbotove poput ChatGPT-ja. No što se zapravo događa “iza kulisa” i zašto kažete da je tamo prava promjena?
Chatbot je samo “lice” umjetne inteligencije. Iza kulisa se događa nešto puno veće, AI više ne služi samo za odgovaranje na pitanja, već počinje samostalno obavljati zadatke.
To znači da ne govorimo više samo o sustavu koji daje savjet, nego o sustavu koji može nešto konkretno napraviti: analizirati podatke, napisati izvještaj, pokrenuti određeni proces ili upravljati dijelom poslovanja. Ta promjena, s “alata za razgovor” na “digitalnog suradnika”, ono je što danas mijenja način rada u mnogim industrijama.
Kada kažete “AI agenti”, što to konkretno znači – možete li to objasniti na primjeru iz svakodnevnog života ili posla?
Najjednostavnije rečeno, AI agent je digitalni asistent koji ne samo da daje odgovor, nego može preuzeti zadatak i dovršiti ga.
Primjerice, umjesto da vam samo predloži kako organizirati putovanje, AI agent može pretražiti opcije, usporediti cijene, rezervirati let i hotel te vas obavijestiti o svim promjenama. U poslovnom kontekstu to može značiti da agent analizira financijske podatke, priprema izvještaje ili testira različite scenarije prije donošenja odluke.
To je razlika između “pitaj i odgovori” i “zadatak i izvršenje”.
Mnogi se boje da će AI biti nekontroliran ili nesiguran. Kako se u praksi osigurava da umjetna inteligencija radi sigurno i odgovorno?
Sigurnost je jedno od ključnih pitanja i s pravom je u fokusu. U praksi to znači da se AI sustavi razvijaju unutar jasno definiranih okvira: ograničava im se pristup podacima, postavljaju se pravila što smiju, a što ne smiju raditi, te se njihov rad nadzire i bilježi. Kao i kod svake druge tehnologije, odgovornost je na ljudima koji je dizajniraju i koriste.
Važno je naglasiti da ozbiljne tvrtke ne puštaju sustave “bez kontrole”, već ulažu mnogo resursa u sigurnost, privatnost podataka i transparentnost rada.
Vaša tvrtka posluje globalno, ali velik dio tima radi iz Hrvatske. Što to govori o znanju koje imamo ovdje i kako danas izgleda rad bez klasičnih granica?
To pokazuje da je znanje danas globalno, bez obzira na geografiju. Hrvatska ima izuzetno kvalitetne inženjere i stručnjake koji su konkurentni na svjetskoj razini.
Rad bez klasičnih granica znači da tim može surađivati s partnerima i klijentima diljem svijeta, dok fizički ostaje u Hrvatskoj. Tehnologija je omogućila da lokacija više nije ograničenje, važni su znanje, brzina i sposobnost prilagodbe.
Tehnologija će se i dalje brzo mijenjati, ali potreba za kritičkim razmišljanjem, kreativnošću, komunikacijom i razumijevanjem konteksta neće nestati.
Ivan Burazin
Za kraj – što biste savjetovali ljudima koji nisu u IT-ju, a osjećaju da se svijet tehnologije mijenja brže nego ikad: na što se vrijedi fokusirati da bismo ostali relevantni? Znači li to i da djecu trebamo usmjeravati prema tehničkim strukama?
Najvažnije je razvijati sposobnost učenja i prilagodbe. Tehnologija će se i dalje brzo mijenjati, ali potreba za kritičkim razmišljanjem, kreativnošću, komunikacijom i razumijevanjem konteksta neće nestati.
Ne mora svatko biti programer, ali razumijevanje kako tehnologija funkcionira postaje osnovna pismenost. Djecu je dobro poticati prema tehničkim znanjima, ali jednako su važni i interdisciplinarni pristupi, kombinacija tehnologije, ekonomije, dizajna i društvenih znanosti.
Cilj nije da svi rade u IT-ju, nego da razumiju svijet u kojem žive i znaju kako u njemu stvarati vrijednost.