Postoje trenuci u karijeri kada, unatoč svim uspjesima, osjetimo da nas nešto vuče u potpuno drugačijem smjeru. Upravo tako započinje priča InClouds. – iz potrebe za nečim osobnijim, toplijim i, prije svega, smislenim.
Iza njega stoji Tina Vlašić, koja je posljednjih 15 godina gradila karijeru u svijetu eCommercea i globalnih brendova. Od rada u tvrtkama FOREO i LARQ, do vođenja Amazon kanala za velike američke brendove kroz US agenciju BellaVix, njezin profesionalni put obilježen je rastom, rezultatima i međunarodnim uspjesima.
No, upravo ju je to iskustvo dovelo do jedne jednostavne, ali snažne spoznaje – da ono najvrjednije što danas možemo stvoriti često nije digitalno, već opipljivo.
Iz te ideje nastao je InClouds. Journal – projekt koji djeci od 6 do 12 godina pruža ono što im danas najviše nedostaje: prostor za mir, izražavanje i trenutak bez ekrana.
Kad pogledate gdje ste danas — što Vam prvo padne na pamet? Jeste li tamo gdje ste zamišljali da ćete biti?
Prvo što mi padne na pamet je zahvalnost na svim iskustvima koja su me vodila do života koji danas živim. Oduvijek sam razmišljala kako je život čudo i kako je prekratak da bismo ga proveli radeći samo jednu vrstu posla ili boraveći uvijek na istom mjestu. Imala sam puno interesa i želja, pa se i danas trudim slušati sebe i izlagati se novim iskustvima. Baš sam sretna tu gdje jesam.
Što Vas trenutno najviše veseli u onome što radite?
To što sam si uspjela stvoriti posao koji me istinski ispunjava i koji spaja ono što volim s onim u čemu sam dobra. Mogla bih raditi cijeli dan – i to ne samo zbog obujma posla koji prati novi biznis, već zato što generalno uživam u stvaranju, osmišljavanju novih projekata, kreiranju sadržaja i vjeri u utjecaj koji InClouds. Journal ima na djecu, ali i njihove obitelji.
Ono što me u zadnje vrijeme baš jako veseli su Journal & Chill edukativne i kreativne radionice za klince. Osjećam se u isto vrijeme kao dijete i kao učiteljica (što je isto bila jedna od mojih želja) koja im se trudi prenijeti malo inspiracije i želje za pisanjem dnevnika. Super mi je što im na licu mjesta mogu pokazati da je jako “cool” biti drag i pomagati drugima, jer sav prihod od ulaznica za radionice ide u humanitarne svrhe.
Što ste kroz svoj put naučili o sebi, a da to niste očekivali?
Dobro pitanje. Možda to da mi je posao puno bitniji nego što sam mislila. Naučila sam da sam borac i otkrila uvid koji mi je do prije par godina bio nepoznat – da se jako brzo oporavljam nakon teških trenutaka i nastavljam dalje. Ima u tome i malo onog pozitivnog inata.
Postoji li nešto što biste danas napravili drugačije da možete krenuti ispočetka?
Vjerojatno postoji, ali lako je sada biti pametan. Vjerujem da sam u svakom trenutku radila najbolje što sam znala. Uvijek sam se davala 100 % u svemu – jednostavno nisam osoba koja stvari radi polovično. Sigurna sam da me upravo ta predanost i dovela do svih poslovnih iskustava koja su me naučila puno toga i podržala ne samo moj poslovni, već i privatni rast. Jer, kada stalno stojiš na istom mjestu, zakidaš se za mnoga učenja, ali i za upoznavanja novih, inspirativnih ljudi.
Mene je moj posao spojio sa predivnim ljudima, omogućio mi super putovanja, i poznanstva koja mi pomažu i danas. Naravno da je bilo i negativnih iskustava putem, ali što bi itko ikada naučio da uvijek sve ide glatko.
Ima li trenutaka kada imate osjećaj da samo “gurate dalje”, bez jasnog osjećaja zašto?
Trenutno ne. Posložila sam si stvari onako kako mi odgovara. Uz svoj posao stignem provoditi puno kvalitetnog vremena s djecom i mužem, što mi je jako bitno. Neka traje.
Koliko je teško ostati iskren prema sebi kada stvari ne idu onako kako ste zamislili?
S godinama lakše priznaješ sam sebi da si možda pogriješio, ali i da je možda bolje da su stvari otišle u drugom smjeru. Više iskustava s greškama nekako nosi i samopouzdanje da ćeš uspjeti preći preko toga, a i puno je stvari koje učiš baš onda kada stvari ne idu kako treba.