Dijastaza je česta pojava nakon trudnoće. Nastaje tijekom trudnoće kada se trbušni mišići i vezivno tkivo kod žena rastežu radi širenja maternice. Dijastaza je stanje razdvojenosti prednjem trbušnog mišića koji se zove m. rectus abdominis. Prisutna je uglavnom kod trudnica.
“Nastaje tijekom trudnoće kao adaptacija na rast fetusa. Kako beba raste, mišići trbuha se istežu oslobađajući prostor za neometan razvoj”, navodi Ela Lazar, prvostupnik fizioterapije, dugogodišnja taekwondo trenerica najmlađih dobnih skupina.
Pojašnjava kako kod 60% žena ona ostaje unutar prve godine od poroda.
“Dijastazu klasificiramo prema težini; širina razdvojenosti mm. rectusa abdominisa 2-3 prsta je blaga, 3-4 umjerena, 4 ili više jest ozbiljna. Također ju mjerimo prema lokaciji; ispod, u ravnini ili iznad pupka. Zadnja podjela je na funkcionalnu ili nefunkcionalnu. Glavna razlika je u tome može li se svjesno stvoriti napetost u području trbuha ili ne postoji osjet kontrakcije – aktivacije mišića trupa”, navodi.
Za postavljanje dijagnoze dijastaze potrebno je procijeniti niz parametara kao što su postura, tonus trbušnih mišića, kontrola zdjeličnog dna i sl. Lazar navodi kako postoji test kojim se može samostalno ukazati na dijastazu prema težini razdvojenosti.
U ležećem položaju na leđima s nogama savijenim u koljenu, stopalima oslonjenima na podu. Aktivno se odižu glava i ramena te se palpira razmak između unutarnjih rubova ravnog trbušnog mišića.
Liječenje dijastaze
“Rješavanje problematike dijastaze može se započeti odmah nakon poroda. Ali, onda ne govorimo o klasičnom vježbanju kao što su trbušnjaci, rad s težinama i nekontrolirano poticanje stvaranja pritiska unutar abdomena. Vrlo je važno da se poštuje period oporavka prvih 6 tjedana u kojem su dozvoljene lagane vježbe. Usmjerene na disanje, razgibavanje zdjelice, jačanje mišića zdjeličnog dna i specifične vježbe za dijastazu”, pojašnjava Lazar. Dodaje kako bi jedna od prvih aktivnosti bila abdominalno disanje – ležeći na leđima sa savijenim koljenima usmjeravamo zrak prilikom inspirija što niže u područje trbuha.
Time potičemo veću mobilnost dijafragme koja je ostala u obrascu plitkog disanja budući da joj je pokret bio ograničen radi “gužve u trbuhu”. Njena aktivacija stvara intraabdominalni tlak čija kontrola će nam kasnije u oporavku biti od iznimne važnosti.
