U potrazi za „kruhom“

U vrijeme recesije i gospodarske krize broj radnih mjesta mijenja se konstantno, ali i lokacije tih radnih mjesta. U usporedbi s zapadnim zemljama, Hrvati se ne vole seliti zbog promjene radnog mjesta i rijetko kad se na to odlučuju, a jedan od razloga jest i odsutnost navike studenata da se za vrijeme studiranja uključe u programe razmjene. Model razmjene na Sveučilištu još nije razrađen pa se slabo snalaze u tom obliku studiranja.

Stupanj obrazovanja i starost radne snage glavni su razlozi zašto je radna snaga u Hrvatskoj nekonkurentna. Kada tome pridodamo nesklonost radne snage za mijenjanjem prebivališta zbog obavljanja posla, stječe se dojam da ljudi teže donose takvu odluku u konkretnoj situaciji nego u razmišljanjima o takvim situacijama.

Naime, u anketi koju je proveo portal za zapošljavanje Moj posao, čak je 80 posto ispitanika izrazilo spremnost za mijenjanjem boravišta zbog posla dok je stvarnost potpuno drugačija. Prema saznanjima i evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, godišnje tek 15 posto nezaposlenih sa evidencije HZZ-a prihvati posao izvan svog mjesta prebivališta.

Nezaposlenih manje za 2000

Upravo zbog takve „izbirljivosti“, prošle je godine iz registra nezaposlenih izbrisano oko 2000 ljudi. Prema zakonu, za vrijeme nezaposlenosti osoba je dužna prihvatiti posao udaljen 50 kilometara od svog prebivališta.

Poslodavac u tom slučaju snosi trošak putovanja, bilo da je riječ o plaćanju redovitog javnog prijevoza ili organiziranim prijevozom na posao i s posla. Traje li putovanje duže od sat vremena, poslodavac je dužan organizirati odgovarajući smještaj.

Mobilnost u potrazi za poslom možda bi bila veća kada bi mlada radna snaga bila sklonija tijekom studija boraviti na inozemnim sveučilištima. Stopa studenata koji tijekom studija borave u inozemstvu u Hrvatskoj je na razini ispod jedan posto.

Stopa odlazaka u inozemstvo na ZŠEM (Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta) bilježi najveći postotak odlaska u inozemstvo od 7%, i jedna je od rijetkih gdje taj postotak raste iz godine u godinu. S druge strane, čak kada su mladi spremni na mijenjanje mjesta rada, u Hrvatskoj ne dobivaju puno prihvatljivih ponuda.

Mlađi i visokoobrazovani spremniji na odlazak

Među onima koji se odluče za preseljenje prevladava mlađa i visokoobrazovana populacija. Većina spremnih na takav zaokret u životu su samci ili mlađi ljudi u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici bez djece, što im sigurno pojednostavljuje odluku za preseljenjem.

Uspoređujući mobilnost radne snage Hrvatske s onim u zapadnim zemljama uočljiva je velika razlika u spremnosti za selidbu. U Americi je to potpuno normalna stvar pa je tako primjerice u devedesetima, kada je Kalifornija bila pogođena jakom recesijom, radna snaga napuštala državu i odlazila u susjedne države.

Usporedbe radi, riječ je o puno većim udaljenostima nego što bi domaćem radniku predstavljao put iz recimo Zagreba u Split. Kapitalizam i moderan način poslovanja sa sobom povlači i takve odluke, pa se čini da radna snaga nije u stanju „prihvatiti moderan način poslovanja“.

Datum ulaska Hrvatske u EU sve je bliži pa se može očekivati da će se otvaranjem tržišta i porastom životnog standarda takav trend pojaviti i kod nas.