U službi njihova veličanstva

Za jutarnje mlijeko, kašicu za laku noć ili dnevnu tekućinu… Male u prvim redovima, na čelu pijuni koje smo već jednom odbacili i vratili, u bitku idu prve, kao topovsko meso kada zagusti. Srednje, savršene za topli čaj, sokić ili najčešće jednostavno vodu, redom sve marke, diče se novim dudama, onima koje ne kapaju. Na kraju, večernje uzdanice, apliciranih slika već izlizanih od upotrebe i velikih rupa proširenih tragovima novostasalih zubića, kao junaci dana koji daju završni udarac vitamina, hranjivih tvari i kalcija ponosno se izdižu na koncu kolone.

Broj vojnika polagano je rastao i parada njih šezdesetak još ovu godinu zauzima jako cijenjeni prostor. Dovoljno za jednotjedno glancanje i higijenu. Na čelu vojske, visoko admiralsko mjesto zauzima MM (moj muž) dok se ja javljam na dužnost kao mali od kužine (čitaj: on ih glanca, ja ih stavljam u upotrebu).



Stroga, gotovo kastinska, podjela na prljave i čiste izjednačava ih jedino u roku službe, broju bitaka i veteranskom statusu. Svaka dva do tri mjeseca postrojba. Pregled, inspekcija i inventurno stanje. Koja treba novu dudu? Treba li koju otpisati?

Polako su na uzmaku pred žličicama, zdjelicama i čašicama za velike, u vječnoj strci s vremenom, bočice su uvijek bile i ostale u njegovom resoru. On ih je kupovao, za njih se brine, pere i održava. U našoj vladi on je sektor instrumenata prehrane, dok ja držim ona tri kuta – pelene, robica i samog sadržaja prehrane. Uostalom, i mi smo samo pijuni u službi njihova veličanstva, dvije princeze koje svakodnevno ruše vladu od umora u krevet.

I opetovano se dižemo, uvodimo red svatko u svome resoru, (re)balansiramo proračun i borimo se s valovima peripetija dok nas opet ne sruše. Kad naš brod plovi, plovi…

Dvojceki.com