Site icon She.hr

Vaše dijete ima novog najboljeg prijatelja. Uvijek ga sluša, nikad ne osuđuje, ali postoji jedan problem

Dijete se nakon svađe s prijateljima vraća kući, zatvara vrata svoje sobe i uzima mobitel. Umjesto da razgovara s roditeljima ili nazove prijatelja, otvara razgovor s umjetnom inteligencijom. Piše joj što se dogodilo i kako se osjeća. Odgovor stiže gotovo odmah, pun razumijevanja i ohrabrenja. Nema neugodnih pitanja, nestrpljenja ni straha od osude.

Umjetna inteligencija više nije samo alat za školske zadatke i pretraživanje informacija. Za dio djece i adolescenata postaje sugovornik kojem se obraćaju kada su usamljeni, nesigurni ili jednostavno trebaju nekoga tko će ih saslušati.

Prema istraživanju austrijske inicijative Saferinternet.at iz 2026., čak 31 posto mladih koristi umjetnu inteligenciju za razgovor o brigama i problemima, dok 25 posto priznaje da im je o osobnim temama lakše razgovarati s chatbotom nego s drugim ljudima. Britansko istraživanje organizacije Internet Matters iz 2025. pokazalo je da 35 posto djece koja koriste AI chatbotove razgovor s njima doživljava poput razgovora s prijateljem.

No može li sustav koji uvijek odgovara i ostavlja dojam razumijevanja doista zamijeniti prijateljstvo? Gdje završava korisna digitalna podrška, a počinje emocionalna privrženost koja može utjecati na stvarne međuljudske odnose?

O tome zašto se djeca povjeravaju umjetnoj inteligenciji, koje rizike takvi odnosi mogu nositi i kako roditelji mogu reagirati razgovaramo s izv. prof. dr. sc. Dorom Dodig Hundrić i Sanjom Radić Bursać, prof. soc. ped., s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Kad umjetna inteligencija ponudi odgovor, važno je zastati i provjeriti ga: je li točan, nedostaje li mu važan kontekst i možemo li mu vjerovati? Djeca danas odrastaju uz AI, pa im je potrebno pomoći da razumiju njegove mogućnosti i ograničenja. Zato su Hrvatski Telekom i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet pokrenuli novi ciklus programa „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI“. Kroz četiri radionice učenici od 6. do 8. razreda uče koristiti AI sigurno, kritički i odgovorno.
Zašto se djeca ponekad lakše povjeravaju umjetnoj inteligenciji nego roditeljima?

Privlačnost komunikacije s umjetnom inteligencijom potrebno je promatrati kroz razvojna obilježja adolescencije, posebno izraženu potrebu za prihvaćanjem, pripadanjem vršnjačkoj skupini, ali i sve veću potrebu za samostalnošću i privatnošću.

Kako objašnjava izv. prof. dr. sc. Dora Dodig Hundrić, u tom razdoblju mišljenje drugih postaje posebno važno, a mladi su izrazito osjetljivi na odbacivanje, ismijavanje ili negativno vrednovanje. „Možemo zamisliti, primjerice, djevojku koja ima pitanja o promjenama vlastitog tijela ili odnosima sa suprotnim spolom, ali joj je neugodno o tome razgovarati s roditeljima, a nije sigurna želi li takve teme dijeliti s prijateljicama. AI joj omogućuje da postavlja pitanja bez neposredne reakcije druge osobe, dodatno pojašnjava ono što je zanima i sama određuje koliko će toga otkriti”, objašnjava Dora Dodig Hundrić.

izv. prof. dr. sc. Dora Dodig Hundrić

Važan je i način na koji su takvi sustavi kreirani. Prilagođavaju se korisniku, koriste osoban i prijateljski ton te se mogu referirati na prethodne razgovore, čime stvaraju dojam bliskosti.

Prema istraživanju organizacije Common Sense Media iz 2025. godine, 33 posto adolescenata koji koriste AI sugovornike barem je jednom odabralo razgovarati s njima, umjesto sa stvarnom osobom, o nečemu što im je važno.

Ipak, većina mladih takve sustave prvenstveno doživljava kao alate za zabavu ili praktičnu pomoć, a ne kao zamjenu za prijateljstva.

Dora Dodig Hundrić zato upozorava da ne treba svako povjeravanje umjetnoj inteligenciji automatski smatrati problemom. Ključno je razumjeti zašto je nekome komunikacija s tehnologijom privlačnija od razgovora s drugom osobom i koje potrebe pritom pokušava zadovoljiti.

Osjećaj bliskosti može biti stvaran, ali odnos nije uzajaman

Može li dijete razviti stvarnu emocionalnu privrženost umjetnoj inteligenciji? Dora Dodig Hundrić objašnjava da može, ali pritom ističe važnost razlikovanja subjektivnog doživljaja djeteta od prirode odnosa koji se stvara. „Dijete može doista osjećati da ga chatbot razumije, da mu je stalo do njega ili da mu predstavlja važnu osobu u životu. Međutim, s druge strane nije osoba, nego tehnološki sustav koji oponaša ljudsku komunikaciju.”

Drugim riječima, osjećaj povezanosti može biti stvaran, ali odnos koji dijete doživljava nije uzajaman.

Umjetna inteligencija nema odnos prema djetetu niti odgovornost kakva postoji u stvarnim međuljudskim odnosima. Posebno je važno razumjeti da dijete na racionalnoj razini može znati da razgovara sa strojem, a istodobno emocionalno reagirati kao da razgovara s osobom.

Zato djeci nije dovoljno samo objasniti kako umjetna inteligencija funkcionira. Potrebno im je pomoći razumjeti što zapravo znači kada im chatbot kaže da ih razumije, da mu je stalo ili da je uvijek tu za njih.

Kroz primjere, vježbe i interaktivne aktivnosti djeci treba približiti činjenicu da je riječ o simulaciji empatične komunikacije, a ne o empatiji koja proizlazi iz stvarnog emocionalnog iskustva i međuljudskog odnosa.

Dora Dodig Hundrić posebno ističe i odgovornost onih koji razvijaju takve sustave.

Naime, istraživanje Kima i suradnika pokazalo je da adolescenti topliji i osobniji način obraćanja chatbota, uz izraze emocionalne podrške, doživljavaju kao bliskiji i pouzdaniji od komunikacije koja jasnije naglašava da je riječ o umjetnoj inteligenciji.

Nije isto kada sustav odgovori: „Razumijem te, uvijek sam tu za tebe” ili kada kaže: „Mogu ti pomoći razmotriti situaciju, ali ne poznajem sve okolnosti.”

Oba odgovora mogu biti korisna, ali prvi može snažnije potaknuti doživljaj osobne bliskosti.

Upravo zato stručnjakinja naglašava važnost razvoja odgovornih AI sustava, osobito kada su njihovi korisnici djeca, mladi i druge ranjive skupine.

Što se događa kada nam umjetna inteligencija uvijek govori ono što želimo čuti?

Prijateljstva nas uče prihvaćanju različitih mišljenja, kompromisima, sukobima i pomirenju. U stvarnim odnosima moramo se suočiti s kritikom, neslaganjem i potrebama drugih ljudi. No umjetna inteligencija može komunicirati na drukčiji način. Jedan od potencijalnih rizika, upozorava Dora Dodig Hundrić, odnosi se na očekivanja koja dijete razvija od drugih ljudi.

Ako često razgovara sa sustavom koji mu se prilagođava, potvrđuje njegovo viđenje situacije i rijetko mu proturječi, opravdano je postaviti pitanje kako to može utjecati na njegovu spremnost da u stvarnim odnosima prihvaća neslaganja, kritiku ili drukčije potrebe drugih.

U literaturi se sve više govori o fenomenu pretjeranog povlađivanja korisniku, odnosno sycophancy fenomenu. Riječ je o sklonosti pojedinih AI sustava da potvrđuju korisnikove stavove i postupke čak i kada za to nema dovoljno opravdanja.

Dora Dodig Hundrić navodi primjer učenika koji nije odradio svoj dio zajedničkog školskog projekta, zbog čega su mu ostali članovi skupine prigovorili. Ako chatbotu predstavi situaciju isključivo iz vlastite perspektive, sustav koji mu pretjerano povlađuje mogao bi dodatno učvrstiti njegovo uvjerenje da su drugi nepravedni prema njemu, umjesto da ga potakne na razmatranje vlastite odgovornosti.

Takav je način komunikacije posebno važan u kontekstu razvojne dobi. Djeca i adolescenti tek razvijaju sposobnost sagledavanja različitih perspektiva, preispitivanja vlastitih postupaka i reguliranja ponašanja u složenim socijalnim situacijama. Ako komunikacija s umjetnom inteligencijom učestalo potvrđuje samo njihovu perspektivu, postoji mogućnost da dodatno otežava razvoj tih sposobnosti.

Jesu li neka djeca posebno ranjiva na emocionalno vezivanje uz AI?

Rizik nije jednak za svu djecu. Važnu ulogu imaju individualna obilježja djeteta, njegova emocionalna i socijalna iskustva, ali i način na koji koristi umjetnu inteligenciju. Djeci koja su socijalno nesigurna, imaju izražen strah od odbacivanja ili teško uspostavljaju odnose s vršnjacima komunikacija s chatbotom može biti posebno privlačna.

Razlog je njezina predvidljivost i manji rizik od negativne socijalne procjene. Ako im takav razgovor donosi trenutačno olakšanje, moguće je da će mu se češće vraćati, osobito u situacijama emocionalne nelagode.

Dora Dodig Hundrić upozorava da problem može nastati ako takva komunikacija postane uobičajen način izbjegavanja zahtjevnijih situacija. Tada postoji mogućnost da dijete održava ili dodatno pogoršava neke postojeće teškoće i nefunkcionalne obrasce ponašanja. Ipak, stručnjakinja naglašava da još nedostaju longitudinalna znanstvena istraživanja na temelju kojih bi se moglo konkretnije i utemeljenije govoriti o povezanosti emocionalnih teškoća i korištenja umjetne inteligencije.

Kada chatbot postaje zamjena za roditelje i prijatelje?

Sanja Radić Bursać, prof. soc. ped., upozorava da ne treba donositi brze zaključke o emocionalnim potrebama djeteta na temelju jednoga događaja.

Razlozi zbog kojih se dijete nakon svađe, odbacivanja ili nekog drugog neugodnog iskustva obraća umjetnoj inteligenciji mogu biti vrlo različiti. Puno ovisi o tome prepoznaje li dijete vlastite osjećaje, zna li zatražiti pomoć i ima li iskustvo da ga drugi saslušaju i podrže. Jednako su važni kvaliteta njegovih odnosa s vršnjacima i odraslima te pitanje je li riječ o povremenoj pomoći ili uobičajenom obrascu korištenja umjetne inteligencije.

Razgovor s AI-jem djeci i mladima često djeluje sigurno, mirno i jednostavno. Chatbot je stalno dostupan, ne osuđuje ih i ne vrednuje. Nakon svađe ili odbacivanja, kada su emocije snažne, a osjećaj vlastite vrijednosti poljuljan, AI ne postavlja neugodna pitanja, ne očekuje objašnjenja i ne reagira burno.

Zato se, objašnjava Sanja Radić Bursać, vrijedi zapitati što djetetu takav razgovor pruža, od čega ga štiti i što mu olakšava ili možda nadomješta. Jednom djetetu to može biti prilika da posloži misli prije razgovora s nekim bliskim, a drugome način da izbjegne strah od reakcije odraslih ili osjećaj da ga nitko ne razumije.

Sanja Radić Bursać, prof. soc. ped

Posebno naglašava važnost odnosa povjerenja između roditelja i djece. „Odnos povjerenja ne gradi se u trenutku kada dijete posegne za mobitelom, nego puno ranije.” Gradi se u svakodnevnim situacijama, kada roditelji saslušaju dijete do kraja, uvaže njegove osjećaje umjesto da ih umanjuju i kada nakon pogreške ne slijedi samo kritika.

Dijete koje je iskusilo da roditelj ostaje smiren i dostupan i onda kada je teško vjerojatnije će mu se obratiti i nakon svađe s prijateljima. Tada umjetna inteligencija može ostati samo jedno od mjesta za razgovor, a ne jedino ili prvo mjesto na kojem će dijete potražiti podršku.

Koji znakovi upozoravaju da je dijete postalo previše vezano uz chatbot?

Sama upotreba umjetne inteligencije nije razlog za zabrinutost. No pozornost zaslužuje trenutak u kojem povremeno traženje podrške postane uobičajen način nošenja sa svakom problemskom ili emocionalno neugodnom situacijom.

Sanja Radić Bursać objašnjava da se potencijalno pretjerano oslanjanje na AI obično ne očituje samo jednom kratkotrajnom promjenom ponašanja, nego u više područja djetetova funkcioniranja istodobno.

Prvi znakovi mogu biti vidljivi u odnosima s drugim ljudima. Dijete se sve rjeđe javlja vršnjacima, odbija pozive na druženje ili zajednički obiteljski ručak, a o važnim stvarima više ne razgovara ni s kim osim s chatbotom. Ponekad o njemu govori kao o prijatelju ili bliskoj osobi te tvrdi da ga razumije bolje od ljudi.

Promjene mogu biti vidljive i u slobodnom vremenu. Dijete odustaje od treninga, hobija ili aktivnosti koje su ga donedavno veselile jer mu je draže ostati u sobi uz uređaj. Važno je primijetiti i kako reagira kada razgovor mora prekinuti ili mu aplikacija nije dostupna.

Izražena razdražljivost, ljutnja ili tjeskoba, kao i teškoće da samo odluči kada je dosta, mogu upućivati na gubitak kontrole nad korištenjem. Takav se obrazac može odraziti i na svakodnevne navike. Dopisivanje do kasnih noćnih sati može narušiti san, dijete može preskakati obroke ili zanemarivati osobnu higijenu, a školske obveze ostaju neizvršene ili površno napravljene.

Zabrinjavajuće je i kada dijete nakon razgovora s chatbotom bude više uznemireno nego smireno ili kada je skrivanje korištenja umjetne inteligencije nešto novo u njegovu ponašanju.

Stručnjakinja upozorava da postoji i manje vidljiv rizik. Ako se dijete u izazovnim situacijama sve češće oslanja na AI, propušta priliku razviti vlastite načine nošenja s neugodnim emocijama i stvarnim problemima. Time može ostati bez važnih iskustava kroz koja razvija socijalno-emocionalne vještine i psihološku otpornost.

Jedno istraživanje koje je adolescente pratilo tijekom šest mjeseci pokazalo je da su izraženije emocionalne teškoće prethodile pretjeranom oslanjanju na AI, osobito kada je služio kao strategija bijega od problema ili zamjena za društvo i interakcije uživo. Ipak, navedene znakove ne treba shvatiti kao razlog za paniku ili donošenje brzih zaključaka, nego kao poziv na otvoren razgovor s djetetom i, ako je potrebno, traženje stručne podrške.

Umjetna inteligencija može biti most prema stvarnim odnosima

Iako postoje rizici, umjetna inteligencija može imati i pozitivnu ulogu u emocionalnom razvoju djece. Sanja Radić Bursać naglašava da nije dobro promatrati je isključivo kroz negativne aspekte, osobito kada znamo da je već integrirana u gotovo sva područja ljudskog funkcioniranja. U psihosocijalnom smislu može pomoći djetetu pronaći riječi za ono što osjeća, posložiti misli ili osmisliti kako započeti razgovor uživo kojeg se pribojava.

Primjerice, dvanaestogodišnjakinja može zamoliti chatbot da joj pomogne smisliti kako se ispričati prijateljici nakon vlastite burne reakcije ili kako majci reći za lošu školsku ocjenu. Ako nakon toga zaista ode do prijateljice ili majke, AI joj je poslužio kao most prema stvarnoj interakciji i odnosu s drugima.

Zanimljiv je i nalaz jednog velikog američkog istraživanja prema kojem gotovo četiri od deset adolescenata koji koriste AI pratitelje navode da su vještine koje su s njima isprobali, poput započinjanja razgovora ili izražavanja osjećaja, primijenili i u stvarnom životu.

Ipak, većina djece uopće ne koristi AI za takvo vježbanje.

Sanja Radić Bursać pritom podsjeća na ono što umjetna inteligencija ne može zamijeniti. U odnosima s ljudima uživo djeca uče čitati izraz lica i ton glasa, podnijeti tuđe neslaganje, popustiti i raditi kompromise, izdržati neugodnu tišinu nakon svađe i pomiriti se. Takve situacije nisu uvijek ugodne, ali upravo kroz njih razvijaju regulaciju emocija, razumijevanje tuđe perspektive i osjećaj pripadanja.

AI pratitelji uglavnom se prilagođavaju korisniku i rijetko mu proturječe, a zauzvrat ne traže ništa. Ne zahtijevaju da dijete bude strpljivo, uzme u obzir tuđe potrebe ili preuzme odgovornost za vlastito ponašanje.

“Granicu bih zato povukla upravo ondje gdje razgovor s umjetnom inteligencijom prestaje biti priprema za razgovor s ljudima uživo i postaje njegova zamjena, zamjena za neposredni kontakt i interpersonalni odnos. Roditeljima i djeci može pomoći poprilično  jednostavno pitanje, a to je  usmjerava li AI dijete prema drugima ili ga od njih udaljava”, naglašava.

Što kada dijete kaže: „AI me razumije bolje od tebe”?

Kada dijete roditelju kaže da mu je umjetna inteligencija najbolji prijatelj, prirodno je osjetiti zabrinutost, pa čak i tugu. No Sanja Radić Bursać upozorava da je upravo tada najvažnije ostati smiren i ne odbaciti ono što je dijete podijelilo. “Odmahivanje, umanjivanje iskustva, ismijavanje ili ljutita reakcija u stilu „To je samo program, ne budi smiješan/na” lako ga mogu posramiti i navesti da idući put prešuti. Mnogo više postižemo znatiželjom i spremnošću da razumijemo njegove razloge, a dijete će to ponajprije osjetiti po tonu kojim mu se obraćamo. Možemo ga pitati što mu se u tim razgovorima najviše sviđa te što od njega dobiva, a možda mu nedostaje u odnosima s ljudima uživo”, pojašnjava.

Ako dijete odgovori da ga AI uvijek sluša i nikada ne prekida, to je vrijedna informacija o onome što mu je potrebno. Nekada djeca jednostavno ne znaju kako pristupiti drugoj osobi ili započeti razgovor, pa im je i u razvoju tih vještina potrebna podrška.

Tek kada se dijete osjeća saslušano, roditelj mu može objasniti da chatbot razumijevanje oponaša, a ne doživljava te da ga ne poznaje i ne voli onako kako to čine njemu bliski ljudi. Pritom se ne treba zadržati samo na riječima.

Važno je zajedno pronaći vrijeme za aktivnosti koje dijete vesele, poticati druženja s vršnjacima te uvesti jasna obiteljska pravila za korištenje ekrana i umjetne inteligencije, primjerena njegovoj dobi i razvojnim obilježjima.

Prema relevantnim smjernicama koje navodi Sanja Radić Bursać, prije trinaeste godine chatbotove ne bi trebalo koristiti samostalno, dok se aplikacije koje simuliraju prijateljske ili partnerske odnose ne preporučuju maloljetnicima. S adolescentima je bolje zajednički postavljati granice nego ih stalno nadzirati. Naglo oduzimanje uređaja i potajno čitanje razgovora mogu narušiti povjerenje koje je u ovakvim situacijama posebno važno.

Kada roditelji trebaju potražiti stručnu pomoć?

Stručnu pomoć treba potražiti kada se uz izraženu privrženost umjetnoj inteligenciji pojave i druge promjene u djetetovu ponašanju.

To mogu biti povlačenje od ljudi, isključivanje iz aktivnosti izvan digitalnog svijeta, potreba za sve duljim korištenjem uređaja, problemi sa spavanjem, nezainteresiranost, pad školskog uspjeha, teškoće u regulaciji emocija ili dulje razdoblje tuge i tjeskobe.

“Ako dijete spominje beznađe ili misli o vlastitoj ugrozi ili o tome da bi si mogao nauditi, potrebno je odmah reagirati. Prvi korak može biti razgovor sa školskim stručnim suradnikom, liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje djece i mladih. Svakako bih naglasila da roditelji ne moraju sve rješavati sami, a traženje pomoći može i djetetu poslati važnu poruku – i odraslima je prirodno obratiti se drugima kada im je teško, kada se nalaze u problemskoj ili emocionalno izazovnoj situaciji”, naglašava Radić Bursać.

Traženje pomoći može i djetetu poslati važnu poruku: i odraslima je prirodno obratiti se drugima kada im je teško ili kada se nalaze u emocionalno izazovnoj situaciji.

Umjetna inteligencija može biti koristan alat, sugovornik i pomoć u razumijevanju vlastitih osjećaja. No njezina je vrijednost najveća onda kada djetetu pomaže razvijati vještine koje će primijeniti u stvarnom životu, a ne kada postane zamjena za ljude koji ga okružuju.

AI ZA RODITELJE I DJECU – SVI VIDEI


Umjetna inteligencija može biti koristan alat, ali njezine odgovore treba promišljeno procjenjivati, a tehnologija ne može zamijeniti vlastito razmišljanje ni odnose s drugim ljudima. Upravo zato program „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI“ učenicima pruža priliku da uz konkretne primjere razvijaju AI pismenost, kritičko mišljenje i osobno odgovoran odnos prema tehnologiji.

Sponzorirani sadržaj donose She.hr i Hrvatski telekom.

Exit mobile version