Dizajn nije samo estetika za Veronika Uravić Čolak, to je priča, kontekst i emocija pretočeni u oblik. Sa više od dva desetljeća profesionalnog iskustva, Veronika stoji iza studija Reedesign Studio i nizom prestižnih međunarodnih priznanja, uključujući i nominaciju za Red Dot Design Award za projekt ambalaže „The Gates Gin“.
Kao Riječanka čiji rad vješto spaja lokalnu tradiciju i suvremeni vizualni jezik, Veronika pri svakom novom projektu nastoji stvoriti dizajn koji ne samo da izgleda dobro — nego “priča”. U razgovoru s njom istražujemo kako se razvija takav pristup: od inicijalne ideje do realizacije, od izbora materijala do održivih rješenja, te što znači očuvati kreativni potpis u svijetu koji je stalno u pokretu.
Veronika, za početak — kako biste se predstavili nekome tko se s vašim radom susreće prvi put? Tko ste vi, iza imena i nagrada?
Ovo bi pitanje trebalo postaviti ljudima u mom okruženju. Čula sam razne duhovite definicije o sebi pa mi je teško to uobličiti i sažeti. Iza svega, rekla bih da sam možda prvenstveno “luda” mama, kako mi kažu moja djeca, pa onda diplomirana dizajnerica, Riječanka, temperamentna, društvena, uporna i pomalo naporna ukućanima – bolje da se tu zaustavim. Osoba sam koja voli svoj posao, uživa u životnim sitnicama i koja se najviše od svega voli smijati.
Čestitamo na osvajanju Red Dot Awarda za vaš projekt ambalaže za “The Gates Gin”. Možete li nam ukratko reći nešto o nagradi i opisati korake, od ideje do realizacije, koji su vas najviše oblikovali u tom procesu?
Puno hvala! Dobila sam jako puno čestitki i zaista lijepih komentara koji su me dirnuli i motivirali. Ako se nisam svima zahvalila, evo ovdje javno ispričavam se.
Red Dot Design Award: Brand and Communication Design nagrada je koja se dodjeljuje jednom godišnje za izvanredna ostvarenja u području brendiranja i vizualnih komunikacija. To je najveće priznanje u dizajnerskoj struci, svojevrsni “Oscar”, kojem pristupaju prijave iz cijelog svijeta, a ocjenjuje ih žiri od gotovo 30 stručnjaka.
Rekla bih da me u svakom ovakvom uspjehu najviše oblikuje povjerenje koje mi prepusti klijent jer bez njega ništa slično ne bi bilo moguće. Netko tko vjeruje profesionalcu kojeg angažira presudna je karika za ovakav iskorak. U ovom slučaju, Damir Ružić i ja imali smo istu viziju: oblikovati ambalažu koja je luksuzna i koja priča našu lokalnu priču.
Damir je osmislio ime, povezano s podnebljem grada u kojem živimo, a sve drugo bio je logičan nastavak. Najveći izazov bio je ispričati ideju na tako malom formatu, pa smo se odlučili za obostranu etiketu koju sam predložila i koja je odmah prihvaćena. Svaki detalj ambalaže pomno je promišljen kako bi oživio atmosferu pomorske tradicije Rijeke.
Vaš studio prepoznatljiv je po snažnoj narativnosti u dizajnu. Kako pristupate stvaranju vizualnog identiteta koji nije samo lijep, nego i priča priču?
Taj narativ nešto je na čemu dugo radim i u čemu uživam. Važno mi je stvoriti interakciju s potrošačem ili gledateljem. U svim projektima nastojim angažirati korisnika, od izložbenih postava (dugo sam radila u kulturnom sektoru i oblikovanju identiteta muzeja) do brending projekata koji nemaju vlastiti prostor, pa sve do ambalaže, koja me najviše raduje.
Svaki projekt ima drugačiji put, ali uvijek počinje pričom koju treba istražiti, obogatiti ili čak osmisliti na temelju postojećih činjenica ili detalja. Stvaranje priče me najviše angažira odnosno traženje sitnica uz koje ću vezati svoje idejno rješenje. Tako stvaram autentičnost i uključujem korisnike u atmosferu koju pokušavam dočarati. Kod The Gates Gina to je bio pomorski duh grada i njegova bogata tradicija.
Kako vidite ulogu održivosti i ekoloških kriterija u dizajnu ambalaže u sljedećih 5 do 10 godina? Postoji li prostor za eksperiment u materijalima i formatu?
Mislim da uloga održivosti u dizajnu ambalaže u sljedećih 5 do 10 godina neće biti samo estetska ili tržišna odluka, već ključni strateški kriterij. Brendovi sve više razumiju da odgovornost prema okolišu nije dodatna vrijednost, nego osnovni preduvjet relevantnosti.
Dizajneri će imati važnu ulogu u spajanju funkcionalnosti, estetike i ekologije, kroz materijale koji su biorazgradivi, reciklirani, reciklabilni ili višekratni, ali i kroz dizajn koji održivost komunicira suptilno i iskreno.
Eksperiment je itekako dobrodošao. Tehnologija i novi materijali otvaraju prostor za inovacije koje ne kompromitiraju održivost. Eksperiment može biti u materijalu, formatu, načinu otvaranja, ponovnoj upotrebi ili digitalnim rješenjima poput QR kodova i AR elemenata. Budućnost ambalaže vidim kao balans između vizualne privlačnosti i ekološke odgovornosti.
U kreativnim profesijama lako je “izgorjeti”. Kako njegujete inspiraciju i čuvate svoj autentičan potpis u vremenu kad je sve “već viđeno”?
Nisam tipičan kreativac-dizajner. Lako se mogu udaljiti od profesije i ne živjeti cijeli dan ono što radim. Na sreću, imam puno interesa izvan svoje struke. Promatram stvari tako da se odmaknem od estetike i vizualnog promišljanja. Primjećujem sadržaj, ono što nije eksplicitno prikazano, sitnice koje me intrigiraju i inspiriraju.
Intuitivna sam, volim dobru zabavu i pametni humor — to nastojim njegovati i u radu. Onoga dana kada se prestanem zabavljati, vjerojatno ću prestati i kreativno stvarati.
U današnjem globalnom tržištu ambalaža mora biti i upečatljiva i autentična. Koji je vaš savjet mladim dizajnerima koji žele postići takvu ravnotežu ili se boje riskirati i biti drugačiji?
Davati savjete mladim dizajnerima, kada sam i sama nekad bila jednako zbunjena i nesigurna, uvijek je izazovno. Sve je danas drugačije, i vrijeme i okolnosti.
Rekla bih da nas najviše razlikuje upornost. Dolazim iz arhitektonsko-inženjerske obitelji, gdje su razum i kreativnost uvijek išli ruku pod ruku. Ono što sam zauvijek naučila jest da se svaki uspjeh, što god on bio, jer je to vrlo osobno, sastoji od 1% talenta i 99% rada.
Savjetovala bih mladima da budu uporni i da imaju jasnu viziju onoga što žele postati i kako žele raditi. Danas je sve dostupno i lako dobavljivo, što je ogromna prednost u odnosu na vrijeme kada sam ja počinjala. To bi trebali iskoristiti za istraživanje, učenje od najboljih i za to da “voze svoj film”.