Mogli bismo reći da je čaj sastavni dio života svakog Kineza. Ceremonija pripreme i ispijanja čaja dio je njihove tradicije – bavi se svakim detaljem, počevši od izbora čaja, preko temperature vode u kojoj se sprema pa do toga koliko treba odstajati prije nego se počne piti. Nije bitno godišnje doba. Bitno je doba dana, bitan je spol, bitno je za što točno pijemo čaj – kao lijek ili kao osvježenje. Kinezima je čaj kao ljudima na Zapadu kava. Razlika je što ga oni, ako nisu doma, uvijek nose sa sobom u termosicama. I, naravno, razlika je što čaj ima ljekovita svojstva. Koliko ga cijene najbolje govori stara kineska poslovica:
“Bolje biti bez hrane tri dana nego bez čaja jedan dan”.
Prema legendi, otkrio ga je kineski car Shen Nung. On je, kažu, bio sposoban vođa, znanstvenik i ljubitelj umjetnosti. Između ostalih, jedan od njegovih edikata je nalagao da se, zbog prevencije različitih bolesti, sva voda za piće mora prokuhati. Jednog dana dok je car bio u posjeti jednoj dalekoj regiji svoga carstva, on i njegovi sluge su stali da se odmore. Kad su prokuhali vodu za piće, s obližnjeg grma u vodu je upalo nekoliko suhih listova i voda je promijenila boju. Cara, kao znanstvenika, zanimalo je kakva je to tekućina te je uzeo nekoliko gutljaja i otkrio da je vrlo osvježavajuća.
Kako je opće prihvaćeno, domovina čaja je Kina. Stoljećima je to bila jedina zemlja u kojoj se ta biljka uzgajala, ali i pripremala kao napitak pa upravo iz Kine potječe i njezin naziv – čaj. Točnije, prema amoiskom dijalektu kineskog jezika ta je biljka bila uzgajana i poznata kao tê. Iz naziva tê su potekli nazivi: lat. thea, engl. tea, njem. tee, franc. thé, tal. té, itd.
Rusko zanimanje za čaj započelo je 1618. kad je kinesko veleposlanstvo u Moskvi, Caru Alekseju predstavilo čaj. 1689. potpisan je trgovački ugovor. Karavanskim putevima preko Mongolije i kazahstanskih pustinja čaj koji je stigao u Rusiju brzo je prihvaćen kao omiljeno piće i nazvan chai- prema kantonskom dijalektu, u pokrajini gdje se ta biljka najviše uzgajala, napitak se nazivao Chá. Putovanje karavana iz Kine u Rusiju je bilo teško- karavane su morale prijeći 17 000 km; putovanje je trajalo 16 mjeseci, a prosječna karavana sastojala se od 200 do 300 deva. Rezultat je bio čaj koji je, zbog cijene bio dostupan samo bogatim ljudima. Do 1796. konzumacija čaja se proširila i ostatkom društva. Sa završetkom transsibirske željeznice 1900. napuštene su karavane. Čaj je, zajedno s votkom, postalo rusko nacionalno piće.
Zanimljivo je da Marko Polo nije, u svojim putovanjima u Kinu, napisao ništa o čaju. Prvi Europljanin koji spominje čaj je bio Portugalac, jezuitski Otac Jasper de Cruz u 1560. Portugal je, sa svojom naprednom mornaricom, prvi uspio dobiti pravo trgovine s Kinom. Portugalci su čaj prevozili do Lisabona, dok su Nizozemci, koji su bili u savezu s Portugalom, prevozili čaj do Nizozemske, Francuske i baltičkih zemalja.
U Ameriku čaj dolazi preko Nizozemskih doseljenika oko 1650. Kasnije su Amerikanci donijeli zanimljive izume u području čaja: ledeni čaj i vrećice za čaj.
Ledeni čaj je izmislio Richard Blechynden, vlasnik plantaže čaja, na svjetskom sajmu u Saint Louisu. Naime, kako je planirao djeliti besplatne uzorke vrućeg čaja posjetiteljima sajma a kako zbog vala vrućine nitko nije bio zainteresiran, da spasi uloženo vrijeme, ubacio je led u čaj i tako poslužio prvi ledeni čaj, hit sajma! Četiri godine kasnije, vrećice za čaj izmislio je Thomas Sullivan, trgovac čajem iz New Yorka. On je čaj pakirao u svilene vrećice i tako nudio restoranima. Na njegovo iznenađenje, restorani su ubacivali čaj u vrećicama u vodu kako bi izbjegli nered u kuhinji.
U Englesku prvu uzorci čaja dolaze između 1652. i 1654.; danas postoje mnoge vrste, ne samo u Engleskoj nego u svijetu, izdvojit ćemo njih 8.
- Crni čaj je najrasprostranjenija sorta čaja sa 75% potrošnje na globalnom nivou. On sadrži visoku koncentraciju antioksidantnih jedinjenja koja pomažu kod povišenog kolesterola. Cjelokupna fermentacija a u Aziji je poznat i kao Crveni čaj.
- Zeleni čaj je ukusniji od crnog. Pored 25 miligrama kofeina kojeg sadrži jedna šalica, također, sadrži i veliku količinu antioksidanata koji se zovu tahetini (podgrupa poznata pod nazivom epigalokatehin galat, koja “odbija” sve vrste oboljenja – od raka do srčanih bolesti. Jedna šalica zelenog čaja dnevno smanjuje rizik od kardiovaskularnih oboljenja do 10%.). Minimalna fermentacija – kod tradicionalne proizvodnje te vrste čaja, nakon berbe se u željeznim tavama prži i onda tek suši.
- Oolong čaj je sličan je crnom čaju, ali fermentacija traje kraće (djelomična je) što mu daje bogatiji okus – nakon berbe se čaj trese u pletenim korpama, sok koji se iscijedi fermentira s kisikom zraka. Taj proces se zaustavi s prženjem u željeznim tavama. Pomaže u rješavanju suvišnih kilograma, jer aktivira enzim odgovoran za topljenje triglicerida (oblik masti koje se nalaze u masnim ćelijama.) Studije pokazuju da se njegovim konzumiranjem sagorijeva više kalorija nego konzumiranjem vode.
- Bijeli čaj se pravi od veoma mladog lišća tako da ima blaži ukus od bilo kojeg drugog čaja. Kao i gore spomenuti čajevi i bijeli čaj smanjuje rizik od kardiovaskularnih oboljenja i pojave raka. Osim toga, istraživanja pokazuju da on pomaže i ljudima koji imaju dijabetes (konzumiranje bijelog čaja rezultira poboljšanjem tolerancije prema glukozi i smanjenju LDL kolesterola). Nema fermentacije, a zovu ga i carem čajeva – samo najbolji čajevi su izabrani za njegovu proizvodnju.
- Aromatirirani čaj se radi tako što se aromatični dodaci (cimeta, kora naranče ili lavande) miješaju sa lišćem crnog, bijelog ili zelenog čaja. Oni imaju iste količine antioksidanasa i zdravstvene koristi kao i nearomatizirani čajevi. Oni koji sadrže voće, poput borovnice ili brusnice, imaju i više antioksidanata od drugih te je i njihovo djelovanje na zdravlje jače.
- Biljni čajevi su kombinacija suhog voća, cvijeća i ljekovitog bilja. Oni koji su napravljeni samo od ljekovitog bilja ne sadrže kofein. Istraživanja pokazuju da tri šalice čaja od hibiskusa dnevno pomažu smanjiti krvni pritisak kod ljudi s hipertenzijom. Također, čaj od kamilice pomaže kod nesanice, a čaj od nane će umiriti stomak. Izbjegavajte biljne čajeve za mršavljenje, jer sadrže veoma opasne laksative.
- Pu’er je poznat u Aziji kao ‘crni čaj’ (黒茶) i tamniji od crnog čaja, pa izgledom podsjeća na kavu. To je, u stvari, crni čaj koji više godina sazrijeva. Gram tog čaja može stajati i tisuće eura – što je stariji, to je bolji pa samim tim i skuplji.
- Žuti čaj se proizvodi samo u Kini. To je bijeli čaj koji se ne obrađuje odmah nakon berbe, dolazi do minimalne fermentacije. Jedan je od najskupljih čajnih specijaliteta, te ga se ponekad uvrštava u zelene čajeve.
P.S. iako prekrasne arome, čaj od jasmina Kinezi puno ne cijene – kažu da nije zdrav, iako divno miriše…
Autorica: Vesna Baćović, prof. kineskog jezika
Direktorica Haohan škole kineskog jezika