Nedavno mi je urednica poslala popis tema za pisanje. Pročitala sam ih i kroz smijeh joj rekla: „Zar si baš svaku ‘ubola’ da moram pisati iz osobnog iskustva?“ Da, i ova je jedna od njih.
Ja sam tip osobe koja voli skupljati stvari. Ne na razini hordera, ali teško mi je baciti predmete za koje me vežu uspomene. Moram se od njih mentalno i emocionalno odvojiti. S druge strane, obožavam gadgete. Temu i Sinsay Home relativno često naručujem. I iako zaista puno tih stvari olakšava život i organizaciju doma, ako ću biti potpuno iskrena – često su nepotrebne. No TikTok preporuke ponesu i mene.
Moj suprug je čista suprotnost. On će hodati po stanu, skupljati sve što smatra nepotrebnim i jednostavno baciti. Upravo smo prije nekoliko dana imali veliko spontano spremanje (čitajte: bacanje većinom mog nepotrebnom „smeća“). On je bez previše razmišljanja bacio dosta mog „smeća“ (dok nisam bila doma!) i time me, na neki način, natjerao da i sama očistim svoje kutke stana. Kada smo napokon sve završili, upalila sam svijeću, skuhala čaj i rekla: „Baš mi je lakše disati kada je stan ovako čist i prazniji.“ I tada sam se zapitala: „Zašto mi je sve teže podnositi nered?“
Psihologija prostora: zašto nered više nije samo estetika
Okolišna psihologija već desetljećima proučava kako prostor utječe na naše mentalno stanje. Istraživanja s američkih sveučilišta, uključujući studije sa Sveučilišta Princeton, pokazuju da vizualni nered opterećuje kognitivne kapacitete – mozak teže filtrira podražaje i brže se umara. Drugim riječima, nered nije samo „ružan“. On iscrpljuje.
Neuroznanstvenici govore o tzv. kognitivnom opterećenju: svaki predmet u prostoru je informacija koju naš mozak mora registrirati. Što ih je više, to je više mikro-odluka i mikro-distrakcija. Dugoročno, to povećava razinu stresa. Zato mi je, kada smo očistili stan, bilo lakše disati. Nije to bila znanstvena fantastika niti filozofija zašto je to tako, tp je bio moj živčani sustav koji se napokon malo smirio.
Kontrola, faze života i potreba za rasterećenjem
Psiholozi često povezuju potrebu za redom s osjećajem kontrole, a ja i jesam mali ‘control-freak’. U fazama života koje su zahtjevne poput profesionalne, roditeljske ili emocionalne, vanjski red može postati način da vratimo svoju unutarnju stabilnost.
Klinička psihologinja Sherrie Bourg Carter piše da nered može biti „vizualna manifestacija odgođenih odluka“. Svaki predmet koji ne bacimo zapravo je mala nedovršena odluka. A kada ih je previše, osjećaj preplavljenosti raste. Možda mi je zato nered postao teži nego prije deset godina. Tada sam imala manje odgovornosti, manje mentalnog opterećenja. Danas, kada su dani ispunjeni poslovnim obavezama, rokovima, planiranju privatnih obaveza, mobitelom koji ne prestaje zvoniti od notifikacija, mailova i poziva, prag tolerancije na dodatnu vizualnu i mentalnu buku jednostavno je niži.
Zašto se tako teško odvajamo od stvari?
Sakupljanje predmeta često nema veze s materijalizmom, nego s emocijama. Psiholozi govore o „efektu posjedovanja“, donosno sklonosti da predmetima koje posjedujemo pridajemo veću vrijednost nego što objektivno imaju. Kada je predmet vezan uz uspomenu, on postaje simbol identiteta. Baciti stvar ponekad znači simbolički zatvoriti jedno razdoblje, a to nije uvijek lako.
S druge strane, suvremena potrošačka kultura, više nego ikada potaknuta algoritmima, TikTok preporukama i organizacijskim gadgetima, stalno nas uvjerava da će baš taj novi predmet pojednostaviti život. I istina je, neki ga pojednostave, ali mnogi samo dodaju novi sloj stvari koje treba spremiti, održavati i mentalno procesuirati.
Nakon našeg spontanog čišćenja nisam postala druga osoba. I dalje volim lijepe šalice, organizatore i pametne sitnice (i opet ću ih ponekad kupiti, na žalost mog supruga). No, osvijestila sam razliku između stvari koje mi služe i stvari koje samo zauzimaju prostor – fizički i mentalno.
Možda pitanje nije: „Zašto mi smeta nered?“, nego „Što mi moj prag tolerancije govori o meni danas?“. Možda mi govori da sam u fazi života u kojoj mi je mir važniji od sentimentalnih kutija, da mi je lakše pustiti nego čuvati ili da mi je važnije disati nego skladištiti.