Postoje razdoblja u životu kada imamo osjećaj da stojimo na mjestu. Izvana se možda ništa posebno ne vidi. Radimo, ispunjavamo obveze, brinemo o obitelji, planiramo budućnost i živimo onako kako smo nekada zamišljali da bi odrasli život trebao izgledati. A ipak, negdje duboko u sebi osjećamo da smo se udaljili od vlastitih želja, znatiželje i onoga što nas je nekada ispunjavalo.
To se ne dogodi preko noći, nego polako i gotovo neprimjetno. Život postane niz obveza, a vrijeme koje smo nekada posvećivali sebi zauzmu odgovornosti prema svima drugima. Tada lako počnemo vjerovati da je ono najvažnije već iza nas i da smo prestari, prezauzeti ili previše opterećeni svakodnevicom da bismo krenuli u nešto novo.
S godinama sam shvatila da je to jedna od najvećih zabluda koje možemo prihvatiti.
Čovjek ne prestaje rasti kada završi školovanje, zaposli se ili navrši određeni broj godina. Upravo suprotno, neka od najvažnijih životnih učenja dolaze poslije, kada imamo dovoljno iskustva da možemo jasnije prepoznati što nas zanima, što nam više ne odgovara i u kojem se smjeru želimo razvijati.
I moj profesionalni put potvrđuje koliko nas učenje može odvesti dalje od onoga što smo prvotno planirali. Po struci sam ekonomistica, a moje prvo formalno obrazovanje bilo je povezano s ekonomijom, turizmom i hotelijerstvom. S vremenom su me počeli sve više zanimati zdravlje, ljekovite biljke, eterična ulja te povezanost tijela, emocija i načina na koji živimo.
Aromateka Eskulap
Završila sam fitoaromaterapiju, osnovala Aromateku Eskulap te počela raditi s klijentima i voditi seminare i radionice. Iz pitanja koja su se pojavljivala u radu s ljudima razvijala se i moja potreba za daljnjim učenjem. Educirala sam se u području sistemskih konstelacija, refleksologije, tradicionalne kineske medicine, tjelesno usmjerenih pristupa, rada s traumom, emocijama i osobnog razvoja. Završila sam andragoško i pedagoško-psihološko obrazovanje te brojne međunarodne edukacije.
Učila sam uz posao, obitelj i sve svakodnevne obveze, često navečer, kada bih završila ono što je toga dana trebalo učiniti. Nisam se educirala kako bih prikupljala diplome i certifikate. Svaka nova edukacija proizašla je iz konkretnog pitanja, profesionalne potrebe ili želje da bolje razumijem čovjeka i odgovornije radim ono što sam odabrala.
Upravo zato obrazovanje više ne promatram samo kao put prema novoj profesiji. Ono za mene ima mnogo dublje značenje. Svako novo znanje otvara prostor za drugačije razmišljanje, a time se postupno mijenja i način na koji donosimo odluke, preuzimamo odgovornost za vlastiti život i sagledavamo svoje mogućnosti.
Tijekom više od 25 godina rada s ljudima, kao fitoaromaterapeutkinja, terapeutkinja i edukatorica, upoznala sam stotine različitih životnih priča. Ljudi dolaze iz različitih sredina, zanimanja i životnih okolnosti, ali mnogi u jednom trenutku postave isto pitanje: „Je li kasno da nešto promijenim u svojem životu?“
Nikada nije kasno
Moj je odgovor uvijek isti: nikada nije kasno ponovno učiti.
Ne mislim pritom samo na formalno obrazovanje, novu diplomu ili potpuno drugačije zanimanje. Mislim na duboku ljudsku potrebu da razumijemo sebe, razvijamo vlastite sposobnosti i ostanemo otvoreni prema novim iskustvima. Promjena često započinje upravo u trenutku kada dopustimo sebi da nešto ne znamo, postavimo pitanje i krenemo istraživati. Možda nećemo odmah promijeniti posao ili životni put, ali počet ćemo drugačije gledati sebe.
U obrazovanju odraslih posebno je važno razumjeti da nitko ne počinje od nule. Svaka osoba sa sobom donosi životno i radno iskustvo, odnose, odgovornosti, pogreške, uspjehe, interese i sposobnosti kojih možda još nije potpuno svjesna. Sve to postaje temelj na kojem se novo znanje dublje razumije i zrelije primjenjuje.
U radu kroz prirodne terapije mnogo sam puta vidjela koliko su tijelo, emocije, misli i način života međusobno povezani. Čovjeka zato ne možemo promatrati samo kroz jednu teškoću, ulogu ili zanimanje. Za mene je važan cjelovit pristup koji uključuje tjelesno, psihičko, emocionalno i duhovno zdravlje, ali i naš odnos prema drugim ljudima, biljkama i prirodi.
Znanje o prirodnim terapijama ne bi trebalo biti samo skup tehnika koje ćemo naučiti izvoditi. Ono traži sigurnost, etičnost, odgovornost i svijest o tome da čovjek nije odvojen od prirode. Obrazovanje zato treba razvijati stručne vještine, ali i sposobnost promišljanja, poštovanja vlastitih granica i razumijevanja posljedica svojih izbora.
Učilište Galbanum
Jedna od najvrjednijih spoznaja koju mi je donio rad s ljudima jest da u sebi često nose mnogo više snage i potencijala nego što vjeruju. Nije im uvijek potrebno da ih netko vodi kroz život ili govori što trebaju učiniti. Ponekad im je potrebno okruženje u kojem će se osjećati dovoljno sigurno da postavljaju pitanja, pokušavaju, pogriješe, uče i postupno izgrade povjerenje u vlastite sposobnosti.
Upravo je iz tog uvjerenja nastalo Učilište Galbanum. Željela sam stvoriti mjesto na kojem će obrazovanje biti više od prijenosa informacija i pripreme za ispit. Mjesto na kojem će ljudi stjecati kvalitetna i primjenjiva znanja, razvijati svoje vještine, ali istodobno otkrivati vlastite mogućnosti, graditi samopouzdanje i stvarati temelje za kvalitetniji osobni i profesionalni život.
Danas, kada se osvrnem na ljude koji su tijekom godina prošli kroz naše učionice, rijetko se najprije sjetim njihovih ispita ili završnih radova. Sjetim se razgovora koje smo vodili, pitanja koja su postavljali i zadovoljstva koje se moglo vidjeti na njihovim licima kada bi shvatili da mogu više nego što su vjerovali.
Neki su obrazovanjem stekli novu profesiju i pokrenuli vlastiti posao. Drugi su novo znanje povezali sa zanimanjem kojim su se već bavili, dok su neki kroz proces učenja otkrili interese i sposobnosti koje su godinama zanemarivali. Ne mijenja svaka edukacija nečiju karijeru, ali kvalitetno obrazovanje gotovo uvijek promijeni nešto u načinu na koji osoba doživljava sebe i svoje mogućnosti.
Pritom ne vjerujem da ljude treba mijenjati izvana ili im govoriti kako bi trebali živjeti. Uloga edukatora nije oblikovati ljude prema vlastitoj zamisli, nego prenositi znanje, postavljati dobra pitanja i stvarati prostor u kojem svaka osoba može donositi vlastite odluke i preuzeti odgovornost za ono što će učiniti s naučenim.
Takva promjena nikada ne ostaje samo osobna. Osoba koja uči, preispituje vlastite stavove, razvija svoje sposobnosti i odgovornije donosi odluke utječe na svoju obitelj, radno okruženje i zajednicu. Društvo ne mijenjaju samo velike riječi i obećanja. Mijenjaju ga ljudi koji ne odustaju od vlastitog razvoja, koji svoje znanje dijele s drugima i koji svojim primjerom pokazuju da je moguće živjeti svjesnije i odgovornije.
I danas, nakon mnogo godina rada, nastavljam učiti. Što više znam, to jasnije vidim koliko još toga možemo istraživati, povezivati i razumjeti. Upravo me ta znatiželja održava otvorenom prema novim idejama i podsjeća da razvoj nema završnu točku.
Promjena ne mora započeti velikom odlukom. Ponekad započinje knjigom koju ćemo pročitati, predavanjem koje ćemo poslušati, edukacijom na koju ćemo se prijaviti ili pitanjem koje ćemo si napokon dopustiti postaviti. Pravi trenutak rijetko dolazi sam. Najčešće ga stvaramo kada napravimo prvi svjestan korak prema onome što želimo naučiti, razviti ili promijeniti.
Možda je zato dovoljno da si danas postavimo jednostavno pitanje:
Što još želim naučiti i što bi mi to novo znanje moglo omogućiti?
Jer obrazovanje ne mijenja samo ono što znamo. Ono mijenja ono što vjerujemo da možemo postati.
Lidija Delić, mag. oec.
Osnivačica i ravnateljica Ustanove za obrazovanje odraslih Galbanum, edukatorica, fitoaromaterapeutkinja i IFPA aromaterapeutkinja, SEP – Somatic Experiencing Practitioner, TA Coach te voditeljica sistemskih i organizacijskih konstelacija. Više od 25 godina radi s ljudima na području edukacije, osobnog razvoja i cjelovitog pristupa zdravlju.