U društvu u kojem se uspjeh i ambicija stalno vide i mjere, ambiciozne žene ponekad se percipiraju kao prijetnja. To nije samo zavist ili neslaganje; iza toga stoje duboke psihološke i društvene dinamike. Žene su kroz povijest naučile cijeniti ravnotežu i jednakost u bliskim prijateljstvima. Kada netko u toj mreži pokaže veliku ambiciju ili se istakne, to može izazvati osjećaj prijetnje kod drugih jer uspjeh jedne žene može poremetiti osjećaj sigurnosti kod prijateljica ili kolegica.
U popularnoj kulturi ovaj fenomen često vidimo kroz likove poput Mirande Priestly u filmu Vrag nosi Pradu, gdje je ambiciozna žena prikazana kao hladna i zastrašujuća zbog svoje odlučnosti i moći. Slične reakcije pojavljuju se i u stvarnom životu. Žene koje se ističu i postižu uspjehe ponekad bivaju srezane ili kritizirane od svojih bližih kolegica jer njihov uspjeh može narušiti osjećaj ravnoteže i sigurnosti.
Psihološki gledano, ambicija sama po sebi nije problem. Problem nastaje kada uspjeh prijeti emocionalnoj ravnoteži u bliskim odnosima. Upravo zato uspješne žene, svjesne da njihova sposobnost i isticanje mogu izazvati kritiku ili negativne emocije, čak i među onima koji bi ih trebali podržavati, često moraju balansirati između svojih postignuća i održavanja prijateljskih, obiteljskih i poslovnih odnosa.
O toj dinamici razgovaramo s Lana Gojak Bajt, glumicom prepoznatljive energije i autentičnosti. Svojevremeno je bila zaposlena u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, a danas djeluje kao freelance glumica. Ostvarila je niz zapaženih uloga, dok je široj publici poznata i po televizijskim projektima koji su obilježili jednu generaciju gledatelja. Uz glumačku karijeru vodi i podcast Mame kod Lane, gdje otvoreno i iskreno progovara o majčinstvu, ambiciji i stvarnom životu iza reflektora.
Kako se osjećaš kada vidiš da društvo ponekad uspješne i ambiciozne žene percipira kao prijetnju?
Kada vidim da društvo uspješne i ambiciozne žene percipira kao prijetnju, ne mogu reći da sam iznenađena. Muškobanjasta, agresivna, zločesta – to su etikete koje se često lijepe ženama koje znaju što žele. Dolazim iz izrazito kompetitivne branše koju krase velika ega i jake ambicije. Davno sam se susrela sa skrivanjem audicija od kolega, zakulisnim igrama, pa čak i fizičkim guranjem na pozornici. Ambicioznost doista može imati ružno lice, ali samo kada dolazi iz nezdrave glave.
Za mene je ambicija zdrava kada želiš napredovati, učiti i biti bolji – u odnosu na sebe, a ne u stalnom uspoređivanju s drugima. Problem je što se od žena često očekuje da budu savršene u svemu: u poslu, odnosima, majčinstvu, izgledu. Taj pritisak je ogroman.
Tu je i još jedan problem – kada kažeš “ne”. Možeš ga reći najljubaznije i mirno postaviti granicu, i opet si ti problem. Često sam puta u životu čula da sam “problem” – u srednjoj školi, na fakultetu, u poslu. Jednostavno ne pristajem na kompromise koji mi ne sjedaju, koji su protiv mojeg unutarnjeg kompasa ili načela koji su važni. Ali nikada mi nije bio problem reći ne. Danas – nikad lakše se jer sam shvatila da granice nisu agresija, nego samopoštovanje. Smatram da je važno postaviti svoje granice, ali i poštovati tuđe.
Sjećam se razgovora s jednim tatom, gostom u podcastu, o “momshamingu”. Gledao me i rekao: “Zašto vi žene brinete što neka žena koju ne poznajete misli o vama? Tko je ona? Zašto joj dajete važnost?” I stvarno, to je pitanje koje si trebamo češće postaviti.
Što misliš, zašto su žene koje javno pokazuju uspjeh često na meti kritika ili negativnih komentara?
Žene koje javno pokazuju uspjeh često su na meti kritika zbog ljubomore i zavisti. Društvene mreže dodatno su pojačale prostor za negativnost – danas gotovo svatko ima platformu iznijeti mišljenje, često bez odgovornosti i znanja. Ta buka je glasna, ali to ne znači da je relevantna. Nažalost, dio društva kao da želi žene vratiti unatrag, a ponekad i same žene nesvjesno podržavaju takve obrasce.
Jesi li ikada osjetila da tvoja ambicija ili postignuća izazivaju zavist ili nesigurnost kod drugih?
Jesam li osjetila da moja ambicija izaziva nesigurnost kod drugih? Jesam. I neka su prijateljstva nepovratno izgubljena. To zaboli. No s vremenom shvatiš da to nema veze s tobom. Kaže se da se prijatelj poznaje u nevolji, ali mislim da se još više poznaje kada treba iskreno čestitati i slaviti tuđi uspjeh.
Kako se nosiš s tim pritiskom i kako uspijevaš zadržati autentičnost i pozitivnu energiju u javnom prostoru?
Što se tiče pritiska, jedina osoba koja mi ga može nametnuti sam ja sama, a trudim se to ne činiti. Ja sama sam jedina s kojom se natječem. Drugi mi mogu biti učitelji ili motivacija, ali ne i mjerilo moje vrijednosti.
Važno mi je naglasiti da sam neke od najvećih lekcija i ohrabrenja, primjerice u biznisu, dobila od muškarca. Onako usput, u ležernom razgovoru, važne informacije na otvorenom dlanu, bez skrivanja i kalkulacije. To mi je potvrdilo da je stvar prije svega u karakteru i integritetu. Ipak, ne mogu zanemariti da nešto ima i u spolu. Muškarci rjeđe doživljavaju druge kao prijetnju na isti način na koji to žene često čine. Možda smo kroz povijest naučene da prostora nema dovoljno za sve, pa svaku drugu ženu podsvjesno doživimo kao konkurenciju.
Autentičnost čuvam tako da ne pokušavam svima biti simpatična. To je jednostavno nemoguća misija, ali ono što je važno jest ponašati se pristojno s uvažavanjem drugoga. Ako nema međusobnog poštovanja, nema ni razgovora.
Kako se uloga majčinstva uklapa u tvoje iskustvo ambicije i javne vidljivosti? Osjećaš li da društvo ponekad drugačije promatra uspješne žene kada postanu majke, i kako ti balansiraš između majčinstva, karijere i javnog života?
Majčinstvo nije suprotnost ambiciji. Društvo će uvijek imati komentar: ako uspješna žena nije majka – zamjera joj se to; ako jest majka – proziva je se da je “nemajka”; ako je kod kuće – govori se da živi na grbači muža. U jednom trenutku shvatiš da društvu ne možeš ugoditi i tada zatvoriš vrata i odlučiš živjeti po svojim pravilima.
Balans nije savršen. Ima dana kada posao traži više, i dana kada sam samo mama. I to je u redu.
Koji bi savjet dala ženama koje se boje biti previše uspješne ili „vidljive“ zbog straha od osude društva?
Ženama koje se boje biti “previše” uspješne ili vidljive poručila bih: nemojte se smanjivati da biste bile prihvatljive. Vaša ambicija nije prijetnja – ona je snaga. Naučite reći “ne” bez grižnje savjesti. Granice će uvijek nekome smetati – najčešće onima koji su navikli da ih nemate. Najvažnije je da vi znate da živite autentično i pošteno. To je, na kraju dana, jedino što je važno.