Vjerujem da, baš kao i moj, vaš dan započinje s nevidljivim popisom zadataka u glavi. Nije to onaj obična „to-do lista” koja uključuje kupnju mlijeka ili slanje maila. To je lista koju društvo, mediji pa i mi same stalno dopisujemo. Izgledaj savršeno, budi supermama, odlično obavljaj posao, održavaj kuću, njeguj vezu ili brak, imaj društveni život…
I, dok sve to radiš – ne kukaj.
Standardi koji se stalno mijenjaju
Nekad davno, „dobra žena” bila je ona koja zna skuhati nedjeljni ručak, ispeći ukusan kolač i oprati prozore. Danas, ako uz sve to nema diplomu, posao u kojem briljira, tijelo oblikovano za neku naslovnicu i djecu koja igraju nogomet i sviraju neki instrument, tjeraju nas da pomislimo kako nismo uspjele.
I doista, kažem vam – standardi i ljestvice se stalno pomiču i što god postigli – čini se da nikad nije dosta.
Mediji i društvene mreže dodatno nas bombardiraju slikama „idealnih” života. Predivnih, velikih stanova o kojima često i samo maštamo. Gledamo influencerice koje putuju svijetom, trče s aerodroma na aerodrom i njihova kosa nikad ne izgleda prljavo i masno. Prešetavaju se s torbicama vrijednim gotovo cijelu vašu plaću…
Zašto moj život ne izgleda tako? Pitate li se kada?
Uvijek „previše” ili „nedovoljno”
Začaran je taj krug kritike.
Ako si ambiciozna – „previše si fokusirana na posao”.
Ako si posvećena obitelji – „zašto nisi iskoristila svoj potencijal?”.
Dotjeraš se – „trudiš se previše”.
Ako ne – „mogla bi se više potruditi”.
Ako ne rodiš –„isfrustrirana karijeristica“…
Drugim riječima, uvijek smo ili „previše” ili „nedovoljno”.
Nikad taman.
Nikad dovoljno dobre, iako se upravo od nas očekuje da nosimo pola svijeta na ramenima.
Tko profitira od našeg osjećaja krivnje?
Odgovor je jednostavan: profitiraju svi osim nas. Industrija ljepote profitira jer stalno kupujemo još jedan proizvod ili uslugu kako bismo „popravile” ono što navodno nije dovoljno dobro. Modni brendovi, jer, naravno, moramo imati baš sve što je u trendu. Poslodavci profitiraju jer često pristajemo raditi više, da dokažemo svoju vrijednost. Čak i društvo u cjelini ima koristi od naših kompleksa jer žene koje se stalno preispituju obično šute, rade i prilagođavaju se.
Ali što se događa s nama? Mi gorimo iznutra. I tu dolazimo do onog trenutka kad shvatiš da ne možeš stalno ganjati titulu „dovoljno dobre”. Vrijeme je da redefiniramo pravila igre.
Vrijeme je da same postavimo granice
Reci sama sebi: „Hej, stani. Dovoljna sam baš takva kakva jesam.“
To je ono što same sebi trebamo naučiti reći. To je odluka koju moramo donijeti same. Jer kada jednom prestaneš juriti za tuđim standardima, otvara se prostor za predivan život koji je stvarno tvoj.
Možda tvoj dom neće izgledati kao s naslovnice. Možda si nećeš moći priuštiti sve što si poželjela. Što ako će 80 kvadrata postati 40… Možda poslovanje neće ići savršenom uzlaznom putanjom. Možda nikad nećeš biti mama iz reklame za deterdžent.
Ali znaš što? To je sasvim u redu. Jer ti si dovoljno dobra. I točka.
Bez isprika, bez filtera, bez krivnje. Jer jedina osoba kojoj trebamo biti dovoljno dobre – jesmo mi same.
I još, za kraj, ako pogledamo globalno situaciju – čini mi se da nikad nije bila jača ona – samo jednom se živi!