Kraj ljeta i povratak u školske klupe uvijek donose mješavinu emocija – uzbuđenje zbog ponovnog susreta s prijateljima, ali i brige, nervozu ili čak otpor prema povratku u rutinu. Za djecu je to velika tranzicija, a roditelji pritom imaju važnu ulogu u tome kako će je njihovi mališani doživjeti.
O tome kako djecu pripremiti za početak nove školske godine, na što obratiti pažnju i kako reagirati kada povratak u rutinu ne ide glatko, razgovarali smo s Martinom Trboglav Podvorac, psihologinjom, terapeutkinjom i coachicom iz privatne psihološke prakse Corium te Centra za perinatalnu psihologiju i rano roditeljstvo.
Kako roditelji mogu pripremiti dijete za povratak u školu nakon ljetnih praznika?
Završetak ljetnih praznika i početak škole predstavlja veliku tranziciju. Jedno razdoblje završava, a drugo počinje. Svaka tranzicija, pa tako i ova, može prirodno donijeti razne emocije – od uzbuđenja i veselja do neizvjesnosti, straha i tjeskobe. Zato je najvažnije dati toj tranziciji pažnju i vrijeme, i najvažnije – veću prisutnost i podršku djeci.
Za početak, važno bi bilo da roditelji u tom periodu uspore s drugim aktivnostima, kako bi mogli biti više tu za djecu. Prije kretanja u novo, dobro je stvoriti obiteljski ritual zatvaranja ljeta. To može biti gledanje fotografija i prisjećanje najboljih trenutaka s odmora. Ili odlazak na izlet kojim se zatvara ljetni period. Ili zabava u dvorištu na kojoj ispraćamo praznike. Cilj je proslaviti i zatvoriti jedno poglavlje, prije otvaranja novog.
Zatim slijedi usmjeravanje pažnje na novi početak. Kao i završetak, početak je lakši kad postoje rituali koji ga podržavaju. Primjerice, zajedničko kupovanje bilježnica i svega potrebnog za školu; priprema mjesta za učenje. Možda obiteljsko druženje na kojem se priča o početku škole – što su nade i veselje, a što potencijalne brige; razgovori i planovi kako će obitelj funkcionirati u novom rasporedu koji ponovno uključuje školu. Cilj tih aktivnosti je pružanje djetetu osjećaja sigurnosti, podrške i zajedništva.
Važno je imati na umu da neka djeca posebno teško podnose tranzicije. To su najčešće ona koja su i u najranijim godinama imala izazove s drugim tranzicijama poput odlaska na spavanje, izlaska iz kuće, odvajanja od roditelja, odlaska u vrtić i slično. Njima je posebno važno dati više vremena, podrške i puno strpljenja i ljubavi, kako bi lakše prošli i kroz ovaj period.
U pripremi za školu fokus roditelja treba biti na emocijama, osjećaju povezanosti i podržanosti, a ne na tome da se osigura da je sve „kao po špagi“ spremno.
Koji su znakovi da dijete teško podnosi povratak u školsku rutinu?
Znakovi mogu biti više ili manje očiti. Najčešće uključuju poteškoće sa spavanjem, promjene u apetitu, općenito žaljenje na tjelesne simptome (glavobolja, bolovi u trbuhu) bez jasnog medicinskog uzroka. Tu su i povećana razdražljivost, povlačenje, plačljivost, otpor prema učenju ili jutarnje odbijanje odlaska u školu te naglo pogoršanje raspoloženja ili promjene u ponašanju.
Spomenuli ste odbijanje odlaska u školu. Što učiniti ako dijete ujutro odbija ići u školu?
Prvi korak je razumjeti uzrok – razgovarati s djetetom smireno i bez pritiska. Ponekad je razlog anksioznost, teškoće u učenju, problemi s vršnjacima ili separacijska tjeskoba. Važno je pokazati razumijevanje, dati vremena, prostora i podršku onom što se s djetetom događa. Nakon toga, zajedno tražiti strategije kako se dijete može nositi s neugodnim emocijama i nježno ga ohrabrivati da ide u školu. Ako se odbijanje ponavlja, svakako je dobro konzultirati se s djetetovim učiteljem, a onda i drugim stručnjacima (školskim ili dječjim psihologom).
Koliko je važno uvesti dnevnu rutinu prije početka školske godine i kako to učiniti bez stresa?
Dnevna rutina daje djeci osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Poželjno je uvesti je barem tjedan dana prije početka škole, ali postupno – bez forsiranja. Može pomoći ako se rutine uvode kroz igru, priče i uključivanje djeteta u planiranje dana. Dobar raspored uključuje vrijeme za neke obaveze, igru, odmor i spavanje. Pritom je najvažnije imati na umu da to neće ići uvijek lako i samo od sebe. Potrebna veća prisutnost, strpljenje i dobra energija roditelja.