Zamislite direktora/icu čija je tajnica/osobna asistentica odjednom spriječena doći na posao. Kalendar se raspada. Zaboravlja tko je nazvao i kome treba uzvratiti poziv. Ne zna gdje je ugovor koji je ‘tu’ bio prije dva dana. Nema s kim ‘na brzaka’ provjeriti kako izgleda prije izlaska iz ureda ili uzeti sve potrebne ‘papire’ za sastanak. Možda zvuči pomalo ‘staromodno’ uza svu tehnologiju, ali ona nije oduzela ljudski kontakt, procjenu, razgovor, a oni na vrhu, itekako su toga svjesni.
Umjetna inteligencija danas može voditi kalendar, pisati mailove i podsjećati na obveze. Ali pitanje je može li preuzeti i ono što zna osoba koja godinama zna intuitivno: što je hitno, što može čekati, kome se treba javiti i što će direktor/ica zaboraviti bez ljudskog podsjetnika.
Ili drugi primjer iz prakse.
Prevoditeljica dobije tekst za prijevod. Prije samo par godina, sjela bi i prevodila redak po redak. Danas prvo otvori AI alat, koji joj za par sekundi isporuči cijeli gotov prijevod. Njezin posao od tog trenutka nije prevođenje. Njezin posao je provjera. Je li ton pogođen. Je li kontekst točan. Je li rečenica koja u izvorniku ima dvostruko značenje ostala dvosmislena i u prijevodu. Posao nije nestao. Promijenio se.
I upravo tu počinje priča koja je puno složenija od pitanja hoće li umjetna inteligencija “uzeti poslove”.
Ako radite u administraciji, marketingu, korisničkoj podršci, računovodstvu, medijima, obrazovanju, prevođenju ili bilo kojem drugom poslu koji velikim dijelom počiva na tekstu, informacijama i ponavljajućim zadacima, dio onoga što danas radite već može napraviti AI.
Može napisati prvi nacrt maila, sažeti izvještaj, prevesti tekst, analizirati podatke, odgovoriti na jednostavan upit korisnika ili napraviti prezentaciju. Sve češće može napraviti i nekoliko tih stvari zaredom, bez čekanja da mu čovjek zada svaki sljedeći korak. Jer posao nije samo radno mjesto. To je skup zadataka. Ako tehnologija preuzme dio tih zadataka, čovjek formalno i dalje ima posao, ali njegov posao više nije isti.
A žene bi u toj promjeni mogle biti posebno izložene. Ne zato što su manje sposobne koristiti modernu tehnologiju, nego zato što su češće zaposlene u zanimanjima s mnogo rutinskih, administrativnih i komunikacijskih zadataka koje generativna umjetna inteligencija može preuzeti.
Prema Međunarodnoj organizaciji rada, zanimanja u kojima prevladavaju žene gotovo su dvostruko izloženija generativnoj umjetnoj inteligenciji od zanimanja u kojima prevladavaju muškarci: 29 prema 16 posto. U kategoriji najveće izloženosti razlika je još veća: 16 posto zanimanja u kojima prevladavaju žene nalazi se u toj skupini, prema samo tri posto zanimanja u kojima prevladavaju muškarci.
Ali izloženost AI-ju ne znači automatski i nestanak radnog mjesta. ILO upozorava da će se kod većine zanimanja utjecaj generativne umjetne inteligencije prije vidjeti kroz promjenu zadataka, potrebnih vještina i načina rada nego kroz potpuno ukidanje radnih mjesta.
To znači da se može dogoditi nešto mnogo suptilnije.
Žena koja radi u korisničkoj podršci možda više neće sama odgovarati na jednostavna pitanja jer će to raditi chatbot. Ona će rješavati složenije slučajeve, provjeravati odgovore umjetne inteligencije i preuzimati situacije u kojima je potrebna ljudska procjena. Administrativna radnica možda više neće ručno unositi i obrađivati podatke, nego će nadzirati sustav koji to radi. Posao dakle ne mora nestati. Ali može se promijeniti njegova vrijednost.
Nije svejedno hoće li AI omogućiti zaposleniku da isti posao obavlja brže i prijeđe na složenije zadatke, ili će poslodavac zaključiti da mu za isti posao više ne treba toliko ljudi. Još manje je svejedno tko će dobiti priliku prijeći na nove, bolje plaćene poslove koje umjetna inteligencija stvara.
Nisu sve žene jednako izložene
Na to je upozorila i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter na raspravi o algoritamskoj diskriminaciji na tržištu rada u svibnju ove godine. Naglasila je da žene nisu homogena skupina: visokokvalificirane žene na rukovodećim pozicijama nisu u istoj situaciji kao žene niže u hijerarhiji koje rade rutinske i ponavljajuće poslove, za koje sustavi umjetne inteligencije mogu predstavljati veći rizik.
Drugim riječima, nije dovoljno pitati hoće li AI utjecati na žene. Treba pitati na koje žene. Direktorica koja pomoću AI-ja analizira podatke i brže donosi odluke nije u istoj situaciji kao administrativna zaposlenica kojoj algoritam preuzima velik dio svakodnevnih zadataka. A postoji i treća mogućnost: žena koja danas radi rutinski posao možda će, uz odgovarajuću edukaciju, postati osoba koja upravlja novim AI sustavom.
Umjetna inteligencija više nije samo chatbot kojemu postavimo pitanje i čekamo odgovor. AI agenti mogu povezivati više zadataka. Umjesto da čovjek traži od sustava da napiše mail, zatim sam pronađe kontakt, pošalje poruku i provjeri odgovor, agent može povezati cijeli proces.Razliku je jedan hrvatski stručnjak opisao jednostavno: “Chatbot odgovara, agent radi.”
AI agenti još nisu standard u hrvatskim tvrtkama, ali ulaze u poslovanje. Prema Drugom nacionalnom B2B AI Barometru Hrvatske udruge poslodavaca, umjetnu inteligenciju koristi 62 posto hrvatskih poduzeća, dok ih je godinu ranije bilo 45 posto. Istraživanje je obuhvatilo 781 poduzeće. AI agente zasad koristi devet posto poduzeća, sedam posto ih testira, a 17 posto planira njihovu primjenu. Među poduzećima koja ih već koriste, testiraju ili planiraju, 64 posto očekuje da će im AI agenti u sljedeće dvije godine bitno promijeniti način rada.
Ako je ranija tehnologija najčešće preuzimala pojedini zadatak, novi AI sustavi mogu povezati čitav niz zadataka koji su dosad bili podijeljeni između više ljudi. Ali to ne znači nužno manje ljudi. Može značiti i drukčiju organizaciju posla.
Žene su proaktivnije, vaučeri korisni
A što će se događati sa ženama u Hrvatskoj? Ljubica Gatarić, dugogodišnja novinarka i analitičarka koja prati tržište rada, gospodarstvo i mirovinski sustav, smatra da žene u ovu promjenu ulaze s nekoliko važnih prednosti.
Prva je njihova aktivnost na tržištu rada. “Ne mogu reći da se lakše zapošljavaju, ali ulažu više truda. Spremne su poslati stotine molbi i prijaviti se na velik broj natječaja, pritom se ne obeshrabre tako brzo.”
Drugu prednost vidi u dodatnom obrazovanju. “Pokazalo se da žene koriste više vaučera za dodatnu edukaciju. I to nije samo u onim profesijama vezanima uz internet. Na svim drugim područjima pokazuju više interesa, imaju veću želju, više rade na sebi.”
Hrvatski zavod za zapošljavanje sustavom vaučera zaposlenima i nezaposlenima omogućuje uključivanje u cjeloživotno obrazovanje, s naglaskom na stjecanje vještina povezanih sa zelenom i digitalnom tranzicijom.
(https://www.hzz.hr/projekti/c4-1-r3-i1-provedba-sustava-vaucera-zaposlenih-i-nezaposlenih-osoba/)
Prema njezinu saznanju, žene su i obrazovanije. I aktualni podaci DZS-a pokazuju da su žene većina među studentima u Hrvatskoj: u akademskoj godini 2025./2026. činile su 58,7 posto svih upisanih studenata, a među onima koji su 2025. završili sveučilišni ili stručni studij činile su 61,8 posto.
(https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121031)
(https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121563)
“Žene u Hrvatskoj su obrazovanije. One više upisuju fakultete, imaju bolje ocjene. Stopa odustajanja od fakulteta je niža.”
Ta se prednost proteže i na područja gdje ih tradicionalno nije bilo. “Ono gdje je žena kod nas manje, to je svakako STEM područje. Sada se to malo mijenja. Na strojarstvu, znam za Zagreb, otprilike četvrtina novih generacija su mlade djevojke. Prije desetak godina bilo ih je desetak posto.”
Analitičarka Lj. Gatarić ne misli kako će žene prve izgubiti posao zbog AI-ja. “Svi procjenjuju da će AI pokupiti te poslove koji su vezani uz računala. A to nisu tradicionalno ženski poslovi, stoga mislim da će tu biti prvi na udaru muškarci.”
Tržište za mlade informatičare i programere već je teže nego prije nekoliko godina, kaže Lj. Gatarić i dodaje – mladi koji izlaze iz računalnih i srodnih studija danas teže ulaze na tržište rada nego prije nekoliko godina. Budući da su muškarci u tim zanimanjima brojniji, smatra da bi taj pritisak mogao više pogoditi njih.
No to ne znači da su žene izvan te priče. One su i dalje brojnije u zanimanjima čiji se zadaci mijenjaju. “Žena je više u nekim administrativnim zanimanjima koja se sada uz AI automatiziraju na neki način. Recimo više ih je vjerojatno i u PR-u, i u odnosima s javnošću, i u medijima.”
Mediji su, prema njezinoj procjeni, stradali svugdje, a razlog nije prvenstveno AI. “Mediji nisu žrtva toliko AI-ja, koliko zapravo društvenih mreža. al je AI tu došao kao neka točka na i.”
Banke su primjer onoga što tehnologija već radi
Automatizacija radnih mjesta nije počela s ChatGPT-jem i ostalim AI alatima.. Bankarstvo je jedan od primjera kako tehnologija može promijeniti cijelu organizaciju posla i usluge.
“Bankarstvo nije stradalo zbog AI-ja, ali zbog tehnologije jest. Banke su i bez AI-ja počele zatvarati poslovnice, prebacivati usluge na bankomate i aplikacije. De facto smo svi postali sami svoji bankari.” Nije zbog toga nestalo cijelo bankarstvo. Promijenili su se određeni poslovi i način na koji korisnici obavljaju dio poslova koji su nekoć zahtijevali zaposlenika.
S AI-jem bi se nešto slično moglo događati brže: ne mora nestati cijela profesija da bi se smanjio broj zadataka koje obavlja čovjek.
U sektorima koji su snažno izloženi međunarodnom tržištu i u kojima posluju veliki strani vlasnici, promjene bi prema njezinoj procjeni mogle dolaziti brže. U javnom sektoru, zdravstvu i obrazovanju očekuje sporije promjene. “Administrativni poslovi su uglavnom vezani uz javni sektor, a tu se sporo mijenjamo.” Žene su, dodaje Lj. Gatarić, upravo zastupljenije u sektorima koji su tradicionalno državni i tradicionalno slabije plaćeni. “Što će biti za pet mjeseci, a kamoli za deset godina, to je teško predvidjeti.”
Hrvatska ima još jedan problem: nema dovoljno radnika
Iako Lj. Gatarić procjenjuje da AI u Hrvatskoj neće tako brzo postati velika prijetnja zaposlenosti žena ne znači da vjeruje kako se ništa neće promijeniti. “Velike korporacije će sigurno koristiti umjetnu inteligenciju da zamijene radnike.” Ali postoji nešto što djeluje kao protuteža, a vezano je uz cijelu europsku ekonomiju. “Europa stari. Sve manje mladih ljudi. Sve manje je radnika na koje možeš računati, otuda te silne migracije. I onda, na neki način, ako AI bude nekakva zamjena, on će biti dobrodošla zamjena.”
Istodobno, Hrvatska ima vlastiti, nedovoljno iskorišteni potencijal radne snage. “Mi općenito imamo niži udio zaposlenih mladih, niži udio zaposlenih žena i niži udio zaposlene starije populacije. I to je nekakav domaći rezervoar iz kojega bi zapravo mogli crpiti radnu snagu kad bi naši poslodavci imali sluha i imali interesa.”
Zato, kaže, niža zaposlenost žena u Hrvatskoj nije posljedica umjetne inteligencije. “Žene su podzaposlene. Ali iz drugih razloga, ne zbog AI-ja. Ne zbog AI-ja nego zbog tih naših domaćih strukturnih problema.”
U takvom kontekstu AI u Hrvatskoj zasad nije jedina, pa ni nužno najveća promjena na tržištu rada. Istodobno se suočavamo s manjkom radnika, starenjem stanovništva i nedovoljnom uključenošću dijela domaćeg stanovništva u zaposlenost. A upravo bi zbog starenja stanovništva neki poslovi mogli postajati sve potrebniji, bez obzira na razvoj umjetne inteligencije i robotike. Kako kaže Gatarić: “AI neće moći brinuti o starim ljudima u domovima. Staro stanovništvo se rapidno povećava. Tu će vam trebati ruke.”
Žene nisu dovoljno zastupljene u novim AI poslovima
Globalni podaci pokazuju još jednu važnu slabost. Žene su više izložene transformaciji postojećih poslova, ali nisu jednako zastupljene u novim poslovima povezanima s umjetnom inteligencijom.
Prema LinkedInovu istraživanju, žene su činile 26 posto novih zapošljavanja na AI poslovima u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 2025., dok su činile 50 posto zapošljavanja na poslovima koji nisu povezani s AI-jem. LinkedIn navodi da su AI poslovi među brzo rastućim i bolje plaćenim prilikama na tržištu rada; primjerice, tipični AI oglas u njihovoj analizi imao je navedenu kompenzaciju od oko 177.000 dolara, nasuprot 80.000 dolara za tipični posao koji nije AI.
Global Gender Gap Report 2026. pokazuje sličan obrazac. Žene čine 19,3 posto AI inženjera i 20,6 posto inženjera strojnog učenja. U AI tvrtkama čine 36,6 posto zaposlenih na razini individualnih suradnika, 34,1 posto srednjeg menadžmenta i 25,3 posto najvišeg menadžmenta.
Problem dakle možda neće biti samo u tome što AI mijenja poslove u kojima žene već rade. Problem može nastati i ako se pojave novi poslovi, a žene u njih ne uđu u dovoljnom broju.
Prema PwC-ovu Global AI Jobs Barometru, koji je analizirao više od milijarde oglasa za posao u 27 zemalja, poslovi koji traže konkretne AI vještine rasli su 69 posto, prema devet posto rasta ukupnog tržišta rada. Prosječna premija na plaću za radnike s AI vještinama dosegnula je 62 posto.
Zato pristup AI znanju više nije samo pitanje tehnološke pismenosti. Može postati pitanje prihoda, napredovanja i dugoročne sigurnosti.
Hrvatska u AI transformaciju ne ulazi s praznim tržištem rada. Žene su već manje zastupljene u zaposlenosti, dok istodobno nedostaje radnika i stanovništvo stari. Zato je prerano tvrditi da umjetna inteligencija ženama već uzima poslove brže nego muškarcima.
Ono što će biti važno jest što će se dogoditi s poslovima koji ostanu. Hoće li žene dobiti priliku prijeći na složenije zadatke i nove, bolje plaćene poslove ili će ostati koncentrirane u onima koje tehnologija najlakše automatizira?
Za sada nema odgovora. Ali već je jasno da se ne mijenja samo način na koji radimo. Mijenja se i vrijednost pojedinih poslova.
Izradu i objavljivanje serijala tekstova pod naslovom Kako se žene snalaze u digitalnoj ekonomiji: algoritmi ih više targetiraju a poslovi brže nestaju, autorice Tanje Ivančić Belošević, financijski je podržala Agencija za medije kroz projekt Poticanja novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.