Magistrica sociologije Jelena Balabanić Mavrović poznata je javnosti i kao supruga Željka Mavrovića, bivšeg boksača, a danas vlasnika tvrtke Eko Mavrović. Iako je majka dvoje djece, šestogodišnje Arijane i dvoipolgodišnjeg Mirka, obiteljske obveze nisu je spriječile da s puno entuzijazma osmisli projekt prevencije ovisnosti o hrani. Tko je to u ogledalu, koji se od lipnja ove godine provodi među učenicama srednjih škola grada Zagreba.
Što je iniciralo ideju za projekt Tko je to u ogledalu?
Većina djevojaka u periodu adolescencije najviše imaju problema s niskim samopouzdanjem i lošom percepcijom sebe. Naizgled loše misli o sebi mogu dovesti do ozbiljnih problema kao što je poremećaj prehrane bilo da je riječ o bulimiji ili anoreksiji. Da bi djevojkama pomogli da u tom rizičnom razdoblju na adekvatan način riješe probleme, a ne kroz hranu pokrenuli smo ovaj projekt, čiji su nosioci Zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar i Udruga 5+.
Na koji se način ostvaruje projekt?
Ostvaruje se kroz interaktivne radionice s malom grupom učenica od 10 do 15, a traju deset tjedana. Tijekom deset susreta obrađujemo razne teme i djevojkama nastojimo poboljšati samopouzdanje, popraviti sliku o sebi i naučiti ih nekim zdravim prehrambenim navikama. Želimo da kroz radionice shvate da je svaka žena lijepa i jedinstvena na svoj način. Želimo im približiti prirodan i individualizirajući ideal ljepote. Nakon završenih ciklusa radionica očekujemo da će djevojka drugačije početi razmišljati o sebi. Kad god pomisli da je ružna ili debela vidjet će da to nije dobar način da gleda na sebe
Koliki je odaziv radionicama?
Zadovoljni smo odazivom. Do sada je kroz radionicu prošlo 300 djevojaka. U početku bile su malo suzdržane dok nisu stekle povjerenje u voditeljice radionice, koje su inače studentice završnih godina pedagogije, psihologije i socijalnog rada. S obzirom da je među njima jedno dobro ozračje djevojke im rado
Svakako je važno da imaju podršku roditelja i bliskih osoba, onda će im borba s problemom biti puno lakša. Roditelji dosta su upućeni u teme koje obrađujemo na radionicama i pozitivno odnose se prema našem radu.
U ovom poremećaj prehrane nije samo ženski problem, budući da je sve veći broj muškaraca zabrinut zbog svog izgleda. Ima li slučajeva da Vam se za pomoć javljaju i mladići?
Točno je da poremećaj prehrane ne zaobilazi ni mladiće, ideal muškarca je drugačiji nego što je bio prije dvadesetak godina. No dosada su nam se rijetki javljali. Očito da nisu shvatili ozbiljnost naših radionica i zasada smo orijentirani na rad s djevojkama što čini cijelu atmosferu opuštenijom, budući da su spremnije govoriti o svojim problemima. No naša vrata su uvijek otvorena za sve.
Vaša poruka?
Društvo i mediji nameću potrebu za savršenim i besprijekornim izgledom. Prije svega misli se na mršavost. Kad je netko mršav onda je i lijep, a kada je lijep onda je uspješan, popularan i voljen. To su neki mitovi koji se promoviraju kroz medije i sigurno ne pomažu zdravom odrastanju. Mislim da djevojke trebaju biti zadovoljne s onim što jesu, a ne tražiti ideal ljepote koji nameću mediji, a oni nisu ni savršeni ni realni. Svatko od nas je lijep i poseban na svoj način, a kad smo sretni i mirni iznutra onda se osjeti na nama to izvana.
Što je iniciralo ideju za projekt Tko je to u ogledalu?
Većina djevojaka u periodu adolescencije najviše imaju problema s niskim samopouzdanjem i lošom percepcijom sebe. Naizgled loše misli o sebi mogu dovesti do ozbiljnih problema kao što je poremećaj prehrane bilo da je riječ o bulimiji ili anoreksiji. Da bi djevojkama pomogli da u tom rizičnom razdoblju na adekvatan način riješe probleme, a ne kroz hranu pokrenuli smo ovaj projekt, čiji su nosioci Zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar i Udruga 5+.
Na koji se način ostvaruje projekt?
Ostvaruje se kroz interaktivne radionice s malom grupom učenica od 10 do 15, a traju deset tjedana. Tijekom deset susreta obrađujemo razne teme i djevojkama nastojimo poboljšati samopouzdanje, popraviti sliku o sebi i naučiti ih nekim zdravim prehrambenim navikama. Želimo da kroz radionice shvate da je svaka žena lijepa i jedinstvena na svoj način. Želimo im približiti prirodan i individualizirajući ideal ljepote. Nakon završenih ciklusa radionica očekujemo da će djevojka drugačije početi razmišljati o sebi. Kad god pomisli da je ružna ili debela vidjet će da to nije dobar način da gleda na sebe
Koliki je odaziv radionicama?
Zadovoljni smo odazivom. Do sada je kroz radionicu prošlo 300 djevojaka. U početku bile su malo suzdržane dok nisu stekle povjerenje u voditeljice radionice, koje su inače studentice završnih godina pedagogije, psihologije i socijalnog rada. S obzirom da je među njima jedno dobro ozračje djevojke im rado
Svakako je važno da imaju podršku roditelja i bliskih osoba, onda će im borba s problemom biti puno lakša. Roditelji dosta su upućeni u teme koje obrađujemo na radionicama i pozitivno odnose se prema našem radu.
U ovom poremećaj prehrane nije samo ženski problem, budući da je sve veći broj muškaraca zabrinut zbog svog izgleda. Ima li slučajeva da Vam se za pomoć javljaju i mladići?
Točno je da poremećaj prehrane ne zaobilazi ni mladiće, ideal muškarca je drugačiji nego što je bio prije dvadesetak godina. No dosada su nam se rijetki javljali. Očito da nisu shvatili ozbiljnost naših radionica i zasada smo orijentirani na rad s djevojkama što čini cijelu atmosferu opuštenijom, budući da su spremnije govoriti o svojim problemima. No naša vrata su uvijek otvorena za sve.
Vaša poruka?
Društvo i mediji nameću potrebu za savršenim i besprijekornim izgledom. Prije svega misli se na mršavost. Kad je netko mršav onda je i lijep, a kada je lijep onda je uspješan, popularan i voljen. To su neki mitovi koji se promoviraju kroz medije i sigurno ne pomažu zdravom odrastanju. Mislim da djevojke trebaju biti zadovoljne s onim što jesu, a ne tražiti ideal ljepote koji nameću mediji, a oni nisu ni savršeni ni realni. Svatko od nas je lijep i poseban na svoj način, a kad smo sretni i mirni iznutra onda se osjeti na nama to izvana.
You must be logged in to post a comment Login