Crna mačka, broj 13, razbijeno ogledalo ili kucanje u drvo. Većina nas barem je jednom u životu napravila nešto od toga, čak i ako se ne smatra praznovjernom osobom. Možda iz navike, možda iz šale, a možda zato što nam se u neizvjesnom trenutku čini da ipak možemo malo utjecati na ono što nas čeka. No zašto naš um povezuje naizgled nepovezane događaje i pridaje im značenje? I može li praznovjerje doista utjecati na našu sreću?
Kada slučajnost dobije značenje
Praznovjerje se najčešće odnosi na vjerovanje da određeni predmeti, postupci, brojevi ili događaji mogu utjecati na budućnost, donijeti sreću ili spriječiti nesreću, iako za takvu povezanost ne postoje znanstveni dokazi.
Crna mačka koja nam prijeđe put, prolazak ispod ljestava ili razbijeno ogledalo u nekim se kulturama povezuju s lošom srećom. S druge strane, postoje i rituali kojima pokušavamo prizvati povoljan ishod: nosimo odjevni predmet za koji vjerujemo da nam donosi sreću, čuvamo poseban predmet ili kucnemo o drvo nakon što izgovorimo nešto što ne bismo željeli ureći.
Ljudi imaju prirodnu sklonost tražiti obrasce i povezanosti među događajima. Kada se dvije stvari dogode istodobno ili jedna nakon druge, možemo zaključiti da su međusobno povezane, čak i kada je riječ o običnoj slučajnosti. Ako smo, primjerice, na važnom ispitu nosili određenu majicu i dobili dobru ocjenu, mogli bismo je sljedeći put ponovno odjenuti, pripisujući joj dio zasluge za uspjeh.
Takvo povezivanje događaja može nam pružiti osjećaj da svijet ima više reda i predvidljivosti nego što ga zapravo ima.
Zašto praznovjerje jača kada smo pod stresom?
Jedno od važnijih objašnjenja praznovjernog ponašanja povezano je s potrebom za kontrolom. Neizvjesnost je sastavni dio života, ali situacije u kojima ne znamo što nas čeka mogu izazvati nelagodu, strah i tjeskobu.
Kada čekamo rezultate važnog ispita, razgovor za posao, liječnički nalaz ili prolazimo kroz razdoblje velikih životnih promjena, često tražimo načine da se osjećamo sigurnije. U takvim okolnostima rituali mogu postati svojevrsno uporište.
Nošenje „sretnih” čarapa na razgovor za posao neće promijeniti pitanja koja ćemo dobiti niti odluku poslodavca. Ipak, taj nam postupak može pružiti osjećaj poznatog i sigurnog, a time i olakšati suočavanje sa situacijom. Drugim riječima, praznovjerje ne mora promijeniti vanjske okolnosti da bi utjecalo na naše unutarnje stanje.
Može li nam ritual doista pomoći?
Istraživanja upućuju na to da aktiviranje praznovjernih uvjerenja i izvođenje rituala u određenim okolnostima mogu povećati samopouzdanje i osjećaj vlastite učinkovitosti. Primjerice, istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Science pokazalo je da poticanje vjerovanja u sreću može pozitivno utjecati na izvedbu u zadacima koji zahtijevaju određene vještine.
Moguće objašnjenje nije u tome da ritual mijenja sudbinu, nego da mijenja način na koji pristupamo zadatku. Kada se osjećamo sigurnije, lakše se usredotočujemo, manje smo zaokupljeni mogućim neuspjehom i spremniji smo djelovati.
Slični obrasci vidljivi su i u sportu. Brojni sportaši imaju vlastite rituale prije natjecanja: uvijek oblače istim redoslijedom dijelove opreme, slušaju određenu pjesmu ili ponavljaju iste pokrete. Takve navike mogu im pomoći da se pripreme, usmjere pozornost i smanje napetost prije nastupa.
Važno je, međutim, razlikovati ritual koji nam pomaže da se osjećamo spremnije od uvjerenja da bez njega ne možemo uspjeti.
Kada ritual prestaje biti utjeha?
Praznovjerje samo po sebi ne mora biti problem. Kucanje o drvo, čuvanje posebnog predmeta ili odabir odjeće koju povezujemo s lijepim iskustvom mogu biti bezazleni načini stvaranja osjećaja sigurnosti.
Poteškoće mogu nastati kada počnemo vjerovati da će se nešto loše dogoditi ako određeni ritual ne izvedemo. Tada postupak koji nam je prije pružao utjehu može postati izvor dodatne tjeskobe.
Primjerice, osoba može osjećati da mora nekoliko puta provjeriti određenu stvar, ponoviti određenu rečenicu ili izvesti neki pokret kako bi spriječila zamišljenu nesreću. Ako izostanak rituala izaziva snažan strah ili počne ograničavati svakodnevno funkcioniranje, vrijedi obratiti pozornost na to što se događa.
Razlika je u tome imamo li osjećaj da ritual biramo ili osjećaj da ga moramo izvršiti kako bismo se zaštitili od nečega lošeg.
Vjerujemo li u sreću ili tražimo osjećaj sigurnosti?
Praznovjerje nam može otkriti nešto zanimljivo o ljudskoj potrebi da razumijemo svijet oko sebe. Kada se suočimo s neizvjesnošću, pokušavamo pronaći obrasce, objasniti slučajnosti i stvoriti osjećaj predvidljivosti. Ponekad nam u tome pomažu i mali, osobni rituali.
Možda zato nije najvažnije pitanje vjerujemo li u crne mačke, sretne brojeve ili kucanje o drvo. Važnije je zapitati se što nam takva ponašanja pružaju i koliko utječu na naše odluke.
Ne možemo uvijek upravljati onime što će nam se dogoditi, ali možemo utjecati na način na koji se pripremamo, kako reagiramo i što činimo u okolnostima koje su pred nama.
o nakon izgovorene želje ipak kucnemo o drvo, možda je dovoljno da znamo kako to činimo iz navike, a ne zato što na taj način doista upravljamo sudbinom.