Znatiželja je čest razlog zbog kojeg se ljudi počinju zanimati za BDSM. N,o želja za isprobavanjem ne znači da odmah posjeduju znanje potrebno za sigurnu praksu. BDSM aktivnosti mogu uključivati različite stupnjeve fizičkog i emocionalnog intenziteta. Zbog toga nisu dovoljne samo privlačnost i povjerenje. Potrebna je otvorena komunikacija, poznavanje rizika i jasan dogovor svih uključenih osoba.
Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Archives of Sexual Behavior, pokazuje da su u BDSM zajednici snažno zastupljene norme poput izričitog pregovaranja i sigurnosnih riječi. Ipak, pripadnost zajednici ili poznavanje njezina rječnika samo po sebi nije jamstvo da će svaka osoba poštovati dogovorene granice. Sigurnost se zato procjenjuje prema ponašanju, a ne prema titulama, iskustvu koje netko navodi ili opremi koju posjeduje.
Razgovor počinje prije BDSM scene
Svakoj BDSM sceni trebao bi prethoditi razgovor. On mora uključivati što osobe žele isprobati, što možda dolazi u obzir, a što je potpuno isključeno. Neke granice mogu biti čvrste i o njima se ne pregovara, dok druge ovise o okolnostima, intenzitetu i osjećaju sigurnosti u određenom trenutku.
Potrebno je razgovarati i o zdravstvenim poteškoćama, ozljedama, lijekovima, traumama, emocionalnim okidačima i svemu ostalom što može utjecati na sigurnost. Važno je dogovoriti i zaštitu od spolno prenosivih infekcija, vrstu opreme koja će se upotrebljavati te način na koji će se scena usporiti ili prekinuti. Pritisak, ucjenjivanje i ponavljanje zahtjeva sve dok druga osoba ne popusti nisu pregovaranje. Stručnjaci i osobe koje odgovorno pristupaju BDSM-u upozoravaju da pristanak dobiven manipulacijom, izazivanjem osjećaja krivnje ili drugim oblicima pritiska nije slobodno dan pristanak. Takvo postupanje predstavlja seksualnu prisilu, a ne sporazumnu BDSM aktivnost.
Dogovorene granice vrijede i nakon početka scene. Ako jedna osoba želi uvesti aktivnost o kojoj se prethodno nije razgovaralo, treba ponovno zatražiti jasan pristanak. Šutnja, izostanak protivljenja ili ranije prihvaćanje neke druge aktivnosti ne znače automatsko dopuštenje.
Komunikacija tijekom scene može se olakšati unaprijed dogovorenom sigurnosnom riječi ili sustavom „semafora“. Ako osoba zbog položaja tijela, poveza preko usta ili nekog drugog razloga ne može govoriti, potrebno je dogovoriti jasan neverbalni signal. To može biti ponavljano tapkanje, ispuštanje predmeta iz ruke ili drugi pokret koji svi mogu lako prepoznati.
Ipak, sigurnosna riječ nije jedini znak da treba stati. Iznenadna šutnja, ukočenost, povlačenje, zbunjenost, otežano disanje, promjena boje kože ili gubitak uobičajenog kontakta mogu upućivati na to da nešto nije u redu. Aktivnost tada treba odmah prekinuti i provjeriti stanje osobe.
Pornografija nije edukacija za BDSM
Poseban oprez potreban je pri isprobavanju aktivnosti koje u pornografskim sadržajima, filmovima ili na društvenim mrežama izgledaju jednostavno. Takvi prikazi uglavnom ne pokazuju pregovore, pripremu, zaštitne mjere, prekide snimanja ni posljedice koje se mogu pojaviti nakon scene. Upravo zato pornografija ne bi trebala služiti kao vodič za izvođenje BDSM aktivnosti. Iz nje su često izostavljeni aktivan pristanak, komunikacija, sigurnosni postupci i briga o uključenim osobama.
Ono što na snimci izgleda jednostavno u stvarnosti može zahtijevati poznavanje anatomije, tehnike i mogućih rizika. To se posebno odnosi na vezivanje, suspenziju, udarce i upotrebu različite opreme. Nepravilno postavljeno uže može pritisnuti živce ili ometati cirkulaciju, dok udarci u osjetljive dijelove tijela mogu prouzročiti ozbiljne ozljede. Oprema zato treba biti kvalitetna, čista i prilagođena konkretnoj aktivnosti. A prije početka potrebno je znati kako je brzo ukloniti ako se pojavi problem.
Još veći oprez potreban je kod pritiskanja vrata, poznatog i kao choking, te drugih oblika ograničavanja disanja. Ne postoji pouzdan način kojim bi se u potpunosti mogli isključiti gubitak svijesti, oštećenje mozga, moždani udar ili druge teške posljedice. Činjenica da se neka aktivnost često pojavljuje na internetu ili se o njoj ležerno govori ne znači da je bezopasna.
Početnicima se zato preporučuje krenuti od manje zahtjevnih aktivnosti. Unaprijed ograničiti intenzitet i učiti iz vjerodostojnih edukativnih izvora kao što su stručne knjige na tematiku. Za tehnički složenije prakse korisne su radionice na kojima se, osim samog izvođenja, objašnjavaju anatomija, mogući rizici, prepoznavanje komplikacija i postupanje u hitnoj situaciji. Recimo, u Berlinu takve radionice možete pronaći na mjesečnoj bazi, ako ne i češće, dok kod nas nažalost takva stručnost izostaje. Tuđe iskustvo može biti korisno, ali tvrdnja da se nekome „nikada ništa nije dogodilo“ nije dokaz da je određena aktivnost sigurna.
Sposobnost prepoznavanja rizika dodatno slabe alkohol i druge psihoaktivne tvari. Pod njihovim utjecajem teže je procijeniti vlastito stanje, komunicirati granice i na vrijeme primijetiti ozljedu ili neželjenu reakciju. Ako osoba ne može jasno razumjeti što se događa, donositi odluke i izraziti svoje granice, ne može dati valjan i informiran pristanak.
Komunikacija se nastavlja i nakon scene
Odgovoran pristup sigurnosti ne završava onoga trenutka kada završi BDSM scena. Nakon fizički ili emocionalno intenzivnog iskustva nekim osobama odgovaraju zagrljaj, voda, hrana, deka ili razgovor, dok drugima više odgovaraju mir i vrijeme nasamo. Takva se podrška često naziva aftercare, ali ne postoji njezin univerzalan oblik. Najbolje je unaprijed razgovarati o tome što svakoj uključenoj osobi pomaže da se osjeća sigurno i zbrinuto.
Razgovor je dobro ponoviti i poslije, kada se emocije smire i svi mogu jasnije sagledati iskustvo. Tada partneri mogu podijeliti što im je odgovaralo, je li nešto izazvalo bol ili nelagodu te treba li sljedeći put promijeniti intenzitet ili potpuno izostaviti određenu aktivnost. Cilj takvog razgovora nije procjenjivanje nečije „izvedbe“, nego bolje razumijevanje potreba, učenje i izgradnja povjerenja.
Upravo način na koji osoba reagira na povratnu informaciju može pokazati pristupa li BDSM-u odgovorno. Pogreške se mogu dogoditi i početnicima i iskusnijim osobama, ali nije svaka pogreška jednaka. Nespretno izvedena radnja koja se odmah zaustavi, nakon koje osoba preuzme odgovornost i pokuša spriječiti ponavljanje, nije isto što i svjesno zanemarivanje dogovorene granice.
Ignoriranje sigurnosne riječi, nastavljanje nakon povlačenja pristanka, kažnjavanje šutnjom i drugi oblici psihološke manipulacije, prikrivanje rizika te prebacivanje krivnje na drugu osobu nisu bezazlene pogreške, nego ozbiljna kršenja pristanka i povjerenja. Ni isprika ne znači mnogo ako se isto ponašanje ponavlja, posljedice umanjuju ili se partnera pokušava uvjeriti da je pretjerano osjetljiv. Odgovorna osoba zaustavit će se kada je potrebno, saslušati povratnu informaciju, preuzeti odgovornost i promijeniti svoje ponašanje.
Sigurniji BDSM zato se ne temelji na tome tko djeluje strože, ima više opreme ili se predstavlja važnijom titulom. Temelji se na znanju, pripremi, povjerenju i komunikaciji koja traje prije, tijekom i nakon svake aktivnosti. Najvažnije pravilo pritom ostaje jednostavno: svaka uključena osoba u svakom trenutku ima pravo usporiti, predomisliti se ili potpuno stati.