Pogledala sam mnoštvo dokumentaraca na ovu temu tako da ipak se radi o nečemu što je znanstveno i dokazano… Cijeli život sam htjela psa, svi oko mene su ga imali a lik 'Lassie se vraća kući' je bio svaki dan na TV-u. Ali kako bi mama rekla "Ivana, živimo u stanu, pas nije za stan…i nemamo balkon, to neće ići…imaš mačku!" I kao u svakom američkom filmu bilo je scena i plakanja u pokušaju slamanja moje tvrdoglave mame ali bezuspješno. Kada sam već nekoliko godina živjela sama u Zagrebu i kad sam upisala apsolventsku godinu, vidjela sam da je pravo vrijeme da imam psa i tako sam krenula u potragu…koja vrsta, koji spol, koja veličina??? I dalje sam živjela u stanu ali s terasom : )… Tako da me više ništa nije sprečavalo.
Evo već dvije godine imam Bessie, ona je mali Yorkshire terrier, mali pas velikog srca i karaktera. Ne samo da je najbolji prijatelj, već i bezuvjetna ljubav i veselje svaki dan. Druženje s njom je prava 'terapija' za dušu. Svakog osvoji jednim pogledom… pa ni mami nije trebalo dugo da zaboravi da nema balkon i uzme sebi jednog…: )