Nedavno sam čitala o tome kako su psi uz čovjeka već 31700 godina (nešto vezano za otkriće najstarijih ostataka čovjekovog najboljeg prijatelja, mislim čak u Belgiji).
Bilo kome tko nikad nije imao psa je pomalo teško objasniti tu posebnu vezu koju ljudi uspostave sa svojim psom. Ovime ne želim reći da je ne vide, ali je teško mogu doživjeti ako nemaju psa. Inače volim sve životinje (više-manje) ali najčešći ljubimci kod nas su psi i mačke, tako da ja, ako se moram opredijeliti, više naginjem psima. Cijeli život sam imala mačke, ne jednu ili dvije…mačaka i mačaka je prošlo kroz moj život, naravno obožavala sam ih kao ljubimce ali moram priznati da sam baš pravu 'vezu' osjetila tek kada sam dobila psa.
Pogledala sam mnoštvo dokumentaraca na ovu temu tako da ipak se radi o nečemu što je znanstveno i dokazano… Cijeli život sam htjela psa, svi oko mene su ga imali a lik 'Lassie se vraća kući' je bio svaki dan na TV-u. Ali kako bi mama rekla "Ivana, živimo u stanu, pas nije za stan…i nemamo balkon, to neće ići…imaš mačku!" I kao u svakom američkom filmu bilo je scena i plakanja u pokušaju slamanja moje tvrdoglave mame ali bezuspješno. Kada sam već nekoliko godina živjela sama u Zagrebu i kad sam upisala apsolventsku godinu, vidjela sam da je pravo vrijeme da imam psa i tako sam krenula u potragu…koja vrsta, koji spol, koja veličina??? I dalje sam živjela u stanu ali s terasom : )… Tako da me više ništa nije sprečavalo.
Evo već dvije godine imam Bessie, ona je mali Yorkshire terrier, mali pas velikog srca i karaktera. Ne samo da je najbolji prijatelj, već i bezuvjetna ljubav i veselje svaki dan. Druženje s njom je prava 'terapija' za dušu. Svakog osvoji jednim pogledom… pa ni mami nije trebalo dugo da zaboravi da nema balkon i uzme sebi jednog…: )
Bilo kome tko nikad nije imao psa je pomalo teško objasniti tu posebnu vezu koju ljudi uspostave sa svojim psom. Ovime ne želim reći da je ne vide, ali je teško mogu doživjeti ako nemaju psa. Inače volim sve životinje (više-manje) ali najčešći ljubimci kod nas su psi i mačke, tako da ja, ako se moram opredijeliti, više naginjem psima. Cijeli život sam imala mačke, ne jednu ili dvije…mačaka i mačaka je prošlo kroz moj život, naravno obožavala sam ih kao ljubimce ali moram priznati da sam baš pravu 'vezu' osjetila tek kada sam dobila psa. Pogledala sam mnoštvo dokumentaraca na ovu temu tako da ipak se radi o nečemu što je znanstveno i dokazano… Cijeli život sam htjela psa, svi oko mene su ga imali a lik 'Lassie se vraća kući' je bio svaki dan na TV-u. Ali kako bi mama rekla "Ivana, živimo u stanu, pas nije za stan…i nemamo balkon, to neće ići…imaš mačku!" I kao u svakom američkom filmu bilo je scena i plakanja u pokušaju slamanja moje tvrdoglave mame ali bezuspješno. Kada sam već nekoliko godina živjela sama u Zagrebu i kad sam upisala apsolventsku godinu, vidjela sam da je pravo vrijeme da imam psa i tako sam krenula u potragu…koja vrsta, koji spol, koja veličina??? I dalje sam živjela u stanu ali s terasom : )… Tako da me više ništa nije sprečavalo.
Evo već dvije godine imam Bessie, ona je mali Yorkshire terrier, mali pas velikog srca i karaktera. Ne samo da je najbolji prijatelj, već i bezuvjetna ljubav i veselje svaki dan. Druženje s njom je prava 'terapija' za dušu. Svakog osvoji jednim pogledom… pa ni mami nije trebalo dugo da zaboravi da nema balkon i uzme sebi jednog…: )
You must be logged in to post a comment Login