Bok, što tražiš?
Jedan od mojih dugogodišnjih izazova, koji mi zadaje sve više i sve veće muke, je moje skupljanje raznoraznih stvari, vezivanje za njih...
O da, šezdeset dana je jako, jako puno. Svašta se izdogađa čovjeku u tom velikom, a ustvari malom periodu.
Moje vrijeme izolacije je završilo manje više uspješno, rekla bih. Preživjela sam biti u kući, jedva nekako, ali jesam.
Ako nešto obožavam, onda obožavam te sive, tmurne dane, tada se najbolje osjećam.
Svaki sakupljač će u potpunosti razumjeti što želim reći, jer svi smo mi sakupljači tako različiti, a ustvari smo svi prokleto isti
Kako te emocije samo tako nestanu, kako to sve odjednom samo splasne i rasprši se?
Zar nam se stvarno život sveo na to da stalno kukamo, plačemo, žalimo se i u da u ono malo svjetla što je ostalo...
I ja sam jednom bila samo jedna sasvim obična, mala žena koja je na trenutak sasvim nesvjesno ipak odustala od sebe.
Samoća mi uopće teško ne pada, dapače, često je obožavam u jednu ruku, na neki način. Iskreno joj se divim.