Hi, what are you looking for?
Ponekad, kad se želim vratiti u realnost, samo se uhvatim čitanja komentara na društvenim mrežama.
U glavama nas, malih ljudi, kraljevi, prinčevi, predsjednici, filmske ili glazbene zvijezde su nedodirljivi, daleki i sačuvani od svakakvih zala.
Najgore mi je kad svi oko mene, moji bliski i oni manje bliski, znaju što je najbolje za mene i kako ja ili netko...
Često se kraj odnosi na rastanke, odvajanja, razvode, prestanke prijateljstva. Međutim, ne mora kraj nečeg doslovno značiti baš kraj – kraj.
Kod takvih tema često imam osjećaj kao da nama, malim ljudima, netko odozgo baci kost da se imamo čime zabavljati po kavama.
Tješiš se onom poznatom - godine samo broj i kako nisu važne. Važan je duh i glava...
Postoje ljudi koji ljeto obožavaju. Vole visoke temperature, izuzetno toplo more, gužvu po gradu na plažama, tu gungulu, znojenje.
Ponekad se stvarno poželim ujutro probuditi kao muškarac s tim muškim, jednostavnim mozgom i vibeom „Kako ćemo? Lako ćemo!“
Nema mi gore nego kad me u usranom periodu života, a svi ih imamo, netko pita kako sam?
Obrazac ponašanja „praviti se lud“ mi je postao izuzetno iritantan i sve ga više primjećujem.
Vjerojatno negdje oboje premještamo pitanje po glavi; zašto se ne javlja? Zašto?
Pitam se gdje i kako slobodne žene ili muškarci srednjih godina mogu ili upoznaju potencijalne partnere za vezu, brak? Znam da u našim životima...
Gdje ima volje, ima i načina, kako u svemu u životu, tako i u vezama na daljinu.
Kad uploviš u neke srednje godine onda se vrlo teško prilagođavaš.
Sve češće i češće izbjegavam gomile natiskanih ljudi, zatvorene i zadimljene prostore, abnormalne buke.