Upravo sam naletjela na ovu famoznu izjavu koja me ubola i navela na razmišljanje, promišljanje, analize i druge mentalne procese. Kaže: „Sexam se, dakle postojim!“
Malo je reći da je fraza izvrsna. U mojim ženskim krugovima, iako živimo debelo u 21. stoljeću, o temi seksa i dalje se progovara vrlo oskudno i sramežljivo. Kao da je seks ne znam kakav tabu, a zapravo je sasvim prirodan proces – potreba kao i svaka druga.
Kad se spomene seks – nastaje muk
Zanimljiva mi je, a nije ni rijetka, reakcija pojedinki na temu seksa. Čim se spomene ta riječ, odmah slijedi prebacivanje na drugu temu. Dobiti iskren odgovor na pitanje: „Uživaš li u seksu?, gotovo je nemoguće – kao da pitaš ne znam što.
Osobno, to pitanje doživljavam jednako kao da me netko pita uživam li u dobrom vinu ili je li mi bio ukusan današnji ručak. Biološka potreba kao i svaka druga. Ne vidim u čemu je problem odgovoriti na pitanje!?
Često imam osjećaj da na kavama možemo raspravljati o svemu – tračati one koje nisu prisutne, komentirati nokte, botox, kukati, plakati, žaliti se – ali kada se pojavi tema seksa, kao da se sva vrata, odnosno usta, zatvore.
Kad pokušam „razbiti led“
Ponekad, kada se nađemo na nekoj ženskoj kavi i kad primijetim da je tema više nego opterećujuća, naporna ili teška, samo izlanem: „Ženske, ajmo se malo opustiti i pobjeći od problema – ajmo sad malo o seksu!“
Prva reakcija obično je smijeh, a potom muk i vrlo brzi povratak na stare, dobro utabane teme – problemi, problemi, problemi. I tako tema seksa, koja uvijek jamči dobru zabavu i smijeh, opet bude propuštena.
Zašto bježimo od teme seksa?
Ne znam zašto ljudi bježe od te teme – mi žene pogotovo. Muškarci su tu, čini mi se, opušteniji. Nije li nam kroz dan dosta stresa, obaveza i trčanja? Nije li život sam po sebi ponekad dovoljno naporan da bismo još i po kavama morali „teoretizirati“ o problemima, umjesto da se nasmijemo i opustimo?
Tema seksa jednostavno odiše lakoćom, bliskošću i humorom. Ali ne, o tome se ne smije ništa znati – tko to radi, kako se to radi… Snebivanje i zgražanje nekih žena na samu pomisao na tu temu kao da su im djecu stvarno donijele rode.
Kad seks postane mehanika
Nikad neću razumjeti zašto se o seksu vrlo malo i rijetko govori. Nitko nikome ne radi ništa loše, a svi to radimo – priznali to ili ne. U rijetkim trenucima iskrenosti, poneka pedesetogodišnja prijateljica prizna kako u njezinu odnosu seksa odavno nema. Žive kao cimeri – dijele krevet i probleme. A ako se seks i dogodi, to je čista mehanika: „ajmo dalje, kvačica stavljena“.
Ne mogu reći da mi je lako čuti takve ispovijesti, ali da – ljudi često tako žive. Seks odrade kao što odradiš odlazak zubaru.
Razumijem da se kroz godine braka, zajedničkog života i različitih izazova ponekad pogasi iskra strasti, ali isto tako vjerujem da se može ponovno zapaliti – ako to oboje žele.
Seks kao zdravlje i povezanost
Umori se čovjek od svega, pa i od sebe. Ali seks je potreban, zdrav je za tijelo i dušu. On zbližava partnere i stvara posebnu energiju između dvoje ljudi.
Ipak, mislim da svi ne uživamo u njemu jednako. Kao što neki ne znaju uživati u dobrom vinu ili hrani, tako postoje i ljudi koji ne znaju ili ne mogu uživati u seksu. A u seksu se itekako može uživati – onaj poznati osjećaj kad se opustiš i prepustiš, a nešto te jednostavno nosi.
Za kraj – malo manje srama, malo više smijeha
Uprkos svemu, barem možemo o seksu pričati i zezati se na kavama. Nije to nikakva mistika i nije da ne znamo kako izgleda – manje-više je isto kod svih, a opet različito kod svakog.
Tema seksa uvijek donosi smijeh i dobar odmak od svakodnevice, od problema, od sivila.
Tako jednostavna, tako životna i inspirativna, a i dalje – tabu. Tema koja izaziva čuđenje, zgražanje, nelagodu i rumene obraze.
Zašto? Čemu?