Prije nekoliko dana, kad se nebo smračilo, kiše zapadale i temperatura se spustila, pomislila sam kako je ljeto, iako ne kalendarski, ali po vremenskoj prognozi, gotovo. Iskreno, odahnula sam pomislivši kako je kraj mojim ljetnim patnjama.
Da, ljetnim patnjama, kako drugačije?
Postoje ljudi koji ljeto obožavaju. Vole visoke temperature, izuzetno toplo more, gužvu po gradu na plažama, tu gungulu, znojenje. Oni kao da se probude ljeti.
Ne znam, iskreno, sve sam suprotno od toga i svako ljeto mi je iznova ravno preživljavanju, nova patnja i muka. Eto, da nemam tog mora ispred kuće, ne znam kako bih preživjela. Valjda nekako bih, tko te pita uopće?
Jasno da svaka sreća relativno kratko traje pa zašto bi i moja trajala duže?!
Nakon vikenda provedenog na divljim i usamljenim plažama, u debeloj borovoj hladovini gdje stvarno napuniš i dušu i tijelo, jutros brzinski preletavam portale.
Novi šok, novi toplinski val, meteoalarm upozorava, crveni alarm, narančasti, žuti i više ne znam koji, samo čitajući temperature koje nas očekuju, osjećam da se lagano znojim ispod klime.
Sve razmišljam, ima li tome kraja?
Je li svako ljeto sve toplije i sve gore ili sam jednostavno ja sve starija i sve mi više smeta?
Isto tako, često se pitam postoji li netko gore tko nas želi zastrašiti pa nas fila svim tim informacijama pri tom stavljajući naglasak na sve ono loše što nam se može dogoditi?
Realno, ljeto je, toplo je, a kako bi trebalo biti nego toplo. Temperatura oko 30 i par je prava ljetna temperatura i nije prvi put da je takva brojka na termometrima. I prije 20 i prije 50 i prije 70 godina uvijek je nekad bilo toplo i pretoplo, zar ne?
Čemu ta silna panika?
Mislim da svi znamo kako se treba ponašati ljeti, od sklanjanja od sunca, do hidratacije, ili bi bar trebali znati, međutim, realnost po plažama je često, nažalost, vrlo drugačija. Ljudi se često po ovim paklenim vrućinama ponašaju kao da su pali s Marsa, što naravno ima svoje poljedice od crvenila kože, nesvjestice, sunčanice i sličnih ljetnih „ljetnih radosti“.
Evo, još ovaj tjedan nas kači kako prognostičari kažu; ljetna kupola ili temperaturna peka, gdje ćemo se vjerojatno svi osjećati kao da smo ispod peke, pa tko preživi, preživi…
Iskreno se nadam da je to onaj zadnji opaki i gadni udarac ljeta i da nakon toga dolazi do pada temperatura i ugodnijih večeri gdje ćemo mi, koji ne volimo ljeto, konačno prodisati i doći na svoje.
Bablje ljeto
A i nema ljepšeg od „babljeg ljeta“, to je onaj dio ljeta kada je i dalje toplo, ali onako – taman toplo, dio ljeta kad se plaže očiste od turista. Dio ljeta kad djeci počnu škole ili vrtići, pa nema ni njih na plaži.
Bablje ljeto je dio ljeta kad se sve nekako umiri, a i dalje je živo, ali u nekoj manjoj brzini i to je ono što jedva čekam i za što trenutno živim…
