Bok, što tražiš?
Samoća je zaista opasna i zaista stvara ovisnost jednom kad je onako pošteno okusiš i probaš.
Kupila sam kutiju. Jednu šarenu, poveću kutiju. U kutijus sam odlučila staviti stvari mojih roditelja koji, nažalost, više nisu sa mnom.
Tip me oduševio, kako bi se reklo, izuo me iz cipela jednim potezom, lansirao me u svemir.
Uskoro kreće vreva i galama i ovo vrijeme treba iskoristiti za napuniti baterije, za nahraniti dušu.
Jedan od mojih dugogodišnjih izazova, koji mi zadaje sve više i sve veće muke, je moje skupljanje raznoraznih stvari, vezivanje za njih...
Svaki sakupljač će u potpunosti razumjeti što želim reći, jer svi smo mi sakupljači tako različiti, a ustvari smo svi prokleto isti
Kako te emocije samo tako nestanu, kako to sve odjednom samo splasne i rasprši se?
Zar nam se stvarno život sveo na to da stalno kukamo, plačemo, žalimo se i u da u ono malo svjetla što je ostalo...
I ja sam jednom bila samo jedna sasvim obična, mala žena koja je na trenutak sasvim nesvjesno ipak odustala od sebe.
Samoća mi uopće teško ne pada, dapače, često je obožavam u jednu ruku, na neki način. Iskreno joj se divim.
Ne javljam se... Satima, danima, možda će proći i neki mjesec.
Ako za nešto mogu reći da je kompleksno i zamršeno u ovom životu, onda su to međuljudski odnosi.
Ne znam, ali naučila sam, doduše, tek nedavno, ali ipak jesam, da uvijek na kraju ostaješ sam sebi i da je najvažnije u životu...