U beskonačnom moru sve više usamljenih ljudi oko mene, mnogi kao posljednju slamku spasa posežu za dating aplikacijama, nadajući se da će možda baš tamo upoznati nekog svog. Nekog tko će ispuniti životne praznine, nekog s kim će moći dijeliti ono nešto lijepo i jednostavno, nekog s kim će lakše prolaziti kroz ovaj često stresan i naporan život.
Međutim, mjesto koje se zove dating aplikacija nudi jedan sasvim drugačiji pogled na život i odnose. Dating aplikacije doživljavam kao paralelnu realnost.
Možda je mlađim generacijama to sasvim normalno jer su odrasli uz virtualni svijet i instant komunikaciju. Nama u srednjim godinama još uvijek su negdje duboko usađeni moral, odgovornost i neka nepisana pravila odnosa. Još se trudimo vjerovati u poštovanje, trud i iskren razgovor. Prkosimo vremenu koje sve više normalizira površnost.
Veliki dućan emocija
U nekim svojim prošlim životnim trenucima, vođena strahom da ću zauvijek ostati sama, i sama sam više puta posegnula za dating aplikacijama. Nadala sam se, vjerovala, pokušavala. Jer život se živi tako da pokušavaš, da si daješ prilike i ne bojiš se izaći iz vlastite zone komfora.
No tamo nisam pronašla ništa osim još većeg razočaranja u ljude, svijet i vrijeme u kojem živimo. S dating aplikacija otišla sam s još više upitnika iznad glave, pitajući se kamo zapravo vodi sve ovo.
Dating aplikacije doživjela sam kao veliki dućan ljudi. Ponuda je šarena i raznolika, svega ima i svakoga ima. Samo površno listaš lijevo-desno, pregledavaš uređene fotografije i uljepšane verzije nečijih života. Već mi je taj početak djelovao prazan, površan i bez emocije.
Nestajanje bez riječi postalo je normalno
Uđeš u neku komunikaciju, izmijeniš nekoliko poruka, kažeš ponešto o sebi i onda samo odjednom — tišina. Danas je potpuno normalizirano nestati bez objašnjenja, bez pozdrava i bez ikakvog osjećaja odgovornosti prema osobi s druge strane ekrana.
Kao da nitko nikome više ništa ne duguje. Nitko nema potrebu reći: „Hvala na razgovoru, ali ne osjećam da je to ono što tražim.“ Danas je lakše samo nestati.
Virtualni svijet sve podnosi — bez objašnjenja, bez nelagode i bez susramlja.
Ljudi su postali zamjenjivi
Naravno, postoje i lijepe priče. Neki su preko dating aplikacija pronašli ljubav, brak i obitelj. Ali koliko je zaista takvih priča?
Iz osobnog iskustva, ali i iskustava ljudi oko mene, dating aplikacije često ostavljaju gorak okus. Jer budala ima i u stvarnom svijetu, a iza ekrana ih je još lakše skrivati.
Možda je upravo to najtužnije — ljudi su postali zamjenjivi. Čim nestane početnog uzbuđenja, čim nešto malo zapne, ljudi jednostavno odu. Bez razgovora i bez pokušaja da nešto poprave. Kao da uvijek negdje postoji netko novi, udaljen samo jedan klik.
A odnosi se ne grade na brzinu. Ne grade se swipeanjem, skrivanjem iza ekrana i instant očekivanjima. Za odnos trebaju vrijeme, trud, razumijevanje i prisutnost.
Možda jednostavno nisam za taj svijet
Možda sam staromodna, ali ne vidim smisao u svijetu u kojem su nestajanja bez riječi normalna pojava, u kojem se šalju golišave fotografije bez povoda i vode beskrajni razgovori bez smisla i cilja.
Ne kažem da na dating aplikacijama nema kvalitetnih ljudi. Sigurna sam da ih ima — ljudi koji samo žele pronaći nekog svog i biti sretni u dvoje. Ali moje iskustvo bilo je dovoljno da vrlo brzo zatvorim aplikaciju koju sam tek otvorila.
I kada mi netko kaže: „Moraš si dati priliku, moraš pokušati“, moj odgovor uvijek ostaje isti:
Hvala, ali to jednostavno nije moj svijet.