Bok, što tražiš?
Kupila sam kutiju. Jednu šarenu, poveću kutiju. U kutijus sam odlučila staviti stvari mojih roditelja koji, nažalost, više nisu sa mnom.
Tip me oduševio, kako bi se reklo, izuo me iz cipela jednim potezom, lansirao me u svemir.
Uskoro kreće vreva i galama i ovo vrijeme treba iskoristiti za napuniti baterije, za nahraniti dušu.
Jedan od mojih dugogodišnjih izazova, koji mi zadaje sve više i sve veće muke, je moje skupljanje raznoraznih stvari, vezivanje za njih...
O da, šezdeset dana je jako, jako puno. Svašta se izdogađa čovjeku u tom velikom, a ustvari malom periodu.
Moje vrijeme izolacije je završilo manje više uspješno, rekla bih. Preživjela sam biti u kući, jedva nekako, ali jesam.
Ne znam, valjda sam jedna od onih kojima uvijek treba malo drame, boli i patnje u životu, čisto da znam da sam živa... Znam,...
Ponekad mi se čini da život ima zadatak, ne jedan, već više zadataka, ali trenutno mi je najvažniji u kojem me život vraća samoj...
Koje sutra? Što je to sutra? Što to znači: vrijeme će pokazati svoje? Koje vrijeme i koje svoje?
Neki dan, umrlo je jedno prijateljstvo. Nije to obično prijateljstvo, bilo je to jedno veliko i osebujno prijateljstvo.
Uživam u posljednjim trenucima babljeg ljeta.
Nisam baš neki ljetni tip. Iskreno, nisam nikakav ljetni tip, ali trudim se biti.
Nažalost ili na sreću, više ni sama ne znam što je ispravno - vrijeme će pokazati.
Osam godina pišem, piskaram, bacam svoje misli i istovremeno ih pretačem u redove, jedan ispod drugog.
Ne znam kako drugi, ali ja si često postavljam ciljeve u životu. Skoro svakodnevno si dajem neki novi zadatak, nešto novo za riješiti...