Zanimljivo je to novo doba u kojem živimo. U vremenu kad imamo sve manje vremena za društveni život, izlasci i krug ljudi su nam je sve manji, a mi sve usamljeniji. Tako dođe vrijeme da posegneš za aplikacijama za upoznavanje kako bi proširio krug ljudi, poznanika ili pronašao odgovarajućeg partnera. S obzirom na to da nas je sve više rastavljenih, a sve manje sastavljenih…
Iako zazirem od aplikacija za upoznavanje, jer sam čula svakakve priče prijatelja koji su redovito tamo, i sama sam ponekad posegnula za istim, jer svi dobro znamo što je ubilo mačku…
Znatiželja (ni)je ubila mačku
Mene moja znatiželja prema aplikacijama nije ubila, ali me navela na duboka razmišljanja i promišljanja o svijetu u kojem živimo, o ljudima koji nas okružuju.
Navela me na promišljanja o odnosima općenito i o tome što se sve vrednuje kod partnera u 21. stoljeću.
Ono do čega sam sama došla je vrlo poražavajuće. Meni osobno poražavajuće s obzirom na to da dolazim iz obitelji gdje se još donekle mora poštovati red, gdje se još uvijek zna tko je roditelj i tko je dijete i kako se tko prema kome kako ponaša. Poražavajuće radi toga što još uvijek živim u svijetu i okružena sam ljudima koji smatraju da su istina, poštena i otvorena igra i često otvorene karte na stolu jedini ispravni aduti za zdrav život i zdrave međuljudske odnose.
U većini slučajeva na aplikacijama toga nema ili ima u tragovima. U moru lažnih profila, s gomilom lažnih slikam često se kriju oženjeni muškarci koji traže isključivo ljubavnicu, ali na dugoročno. Da, upravo tako.
Javio mi se neki tip, kaže da je u braku i da brak ne štima, da mu žena ide na onu mušku stvar, ali da sam mu se jako fizički dopala i da bi volio da mu budem ljubavnica dugoročno?!
Ljubavnica dugoročno?!
Što god to bilo i što god to značilo moram biti iskrena da me tip toliko nasmijao svojom otvorenošću, iskrenošću i jednostavnošću gdje je cijelu priču predstavio kao da kupuje bombonom pa nije siguran bi li zelene ili bi crvene?
S druge strane pak, priča mi frend o gomili iskrivljenih fotografija. Mjesecima se tipkao s ženama, gdje su se poklikali u komunikaciji, a i fizički se dopali jedno drugom. Međutim, kad bi se našao s nekom ženom , to jednostavno nije bila ona s profilne slike. Jednostavno nije bila ta osoba.
Pomislila sam, kako se Ikom da tipkati s nekim, lažno se predstavljati, dobivati na vremenu, lagati, sve dublje ulaziti u priču, ako to nisi ti. Kako god da bilo, jednom ćeš morati stati ispred te osobe, pogledati je u oči i suočiti se sa svim svojim lažima koji se u trenu rasplinu kao balončić od sapunice.
Na kraju, zašto laganje?
Koga lažeš?
I realno, što itko ima od laganja? Nitko ništa ne dobiva. Laganjem se dobiva samo privremeno. Za laganje važi ona stara narodna: u lažima su kratke noge…
Treći fenomen o kojem sam često čula je ghosting ili ti nestajanje. Tipkaš se s nekim tjedan, dva, mjesec, dogovorite susret, upoznavanje i osoba se uopće ne pojavi, niti se ikad javi, niti dobiješ objašnjenje što se dogodilo i zašto se dogodilo, zašto je puklo.
Vrlo zbunjujuće i uznemirujuće. Jadno, jer smatram da se zreli ljudi, koji imaju neku godinu, tako ne ponašaju ili se bar tako ne bi trebali ponašati. Ma, čak i ako se želi površan odnos mislim da, gdje god se nalazili i kako god se upoznavali, prije svega moramo prvo biti ljudi, iskreni, otvoreni i s jasnim željama, a dalje kako bude.
Kad sve ovo saberem sve mi je više jasno zašto ljudi odustaju od aplikacija za upoznavanje i zaziru od istih. One zaista nude jednu specifičnu sliku u presjek današnjeg društva.
Sve se ovo gore može dogoditi i upoznavanjem nekog u izlasku, ali ipak u puno manjoj mjeri. Iza ekrana možeš biti svatko, možeš biti svašta, možeš biti netko, a na kraju često ispadneš jedno veliko ništa…
