Bok, što tražiš?
Kupila sam kutiju. Jednu šarenu, poveću kutiju. U kutijus sam odlučila staviti stvari mojih roditelja koji, nažalost, više nisu sa mnom.
Tip me oduševio, kako bi se reklo, izuo me iz cipela jednim potezom, lansirao me u svemir.
Uskoro kreće vreva i galama i ovo vrijeme treba iskoristiti za napuniti baterije, za nahraniti dušu.
Jedan od mojih dugogodišnjih izazova, koji mi zadaje sve više i sve veće muke, je moje skupljanje raznoraznih stvari, vezivanje za njih...
O da, šezdeset dana je jako, jako puno. Svašta se izdogađa čovjeku u tom velikom, a ustvari malom periodu.
Moje vrijeme izolacije je završilo manje više uspješno, rekla bih. Preživjela sam biti u kući, jedva nekako, ali jesam.
Ako ničiji, onda bar moj s velikim, velikim i još jednom velikim olakšanjem...
Još jedna besana noć.Još jedno buđenje u neke lude, sitne sate dok je vani debela noć i dok još cijeli grad spava.
Odakle ljudima vremena za bavljenje ljudima oko sebe? Odakle ljudima volje za priče rekla - kazala?
Zbogom 2017. godino i ne ponovila se više nikada, previše boli si mi dala u svojim zadnjim danima kad smo trebali biti svi sretni...
U nedostatku adrenalina, u mom i ovako poprilično aktivnom životu, sa svojih punih 40 godina, počela sam se rekreativno baviti olimpijskim dizanjem utega.
Jedna od tih malih mudrosti mog sretnog života je da ne komentiraš nešto, ako te nitko ništa ne pita. Šuti i slušaj!
Gledam je, slušam je, šutim, a iznad glave mi se samo pali bezbroj upitnika i mislim se, pa da ga jebeš ja ovo fakat...
Dobar dan, dajte mi molim Vas kilo sreće. Cijena nebitna!