Koža je najveći organ našeg organizma. Primarna funkcija joj je zaštita od ozljeda, a krasi je još jedna rijetka karakteristika: sposobnost samoobnove. Ta je karakteristika istovremeno i blagoslov i prokletstvo. Blagoslov u slučaju nezgoda, a prokletstvo zato što je upravo zbog te karakteristike vrlo često uzimamo zdravo za gotovo. U stanju smo zanemarivati je ili loše tretirati godinama, a kad nastupe posljedice, nezadovoljni smo i negodujemo. Vrlo često nalazimo smiješna opravdanja ili se pak uspoređujemo s drugima – što, naravno, ne donosi nikakve rezultate u poboljšanju trenutnog stanja.
Jedna od najvećih istina, koju osobno jako volim i poštujem, jest da je sve promjenjivo. Sve. Pa tako i naš stav koži, o njezinim stanjima i karakteristikama. Kad jednom osvijestite da je vaša koža organ, stav o njoj bitno se mijenja. Na najvećem udaru je koža lica, prvenstveno zato što je 365 dana u godini izložena atmosferskim utjecajima i vrlo često je potpuno drugačije kvalitete i debljine od kože tijela. Upravo zato prvo na licu primijetimo promjene bilo koje vrste. Vjerojatno znate na što mislim. Nema sumnje, sve nas pogađa činjenica da naša koža stari, jedina je razlika u tome što su neki od nas toga svjesniji od drugih. I dok naizgled nemamo problem sa starenjem, zapravo ga nemamo dokle god stari netko drugi. Tada ćemo sa zadovoljstvom reći da taj netko izgleda odlično za svoje godine ili da svoje godine dobro nosi – nadajući se pritom da će nam okolina komplimentirati dajući nam manje godina no što doista imamo.
Za početak je bitno da upoznate svoju kožu. Ne uspoređujte je s drugim kožama i ne stavljajte je u okvire koje su postavili stručnjaci kako bi se oni sami lakše snalazili. Promatranjem i upoznavanjem vlastite kože malo-pomalo počet ćete se u njoj osjećati kao doma – jer vaša koža i jest vaš dom.

