Kada smo pod stresom, malo tko poseže za zdjelicom svježe salate. Nakon napornog dana, sastanaka, rokova i obveza puno su primamljiviji čokoladica, grickalice, sladoled, gotov obrok ili nešto što možemo pojesti usput.
No upravo bi takav obrazac prehrane mogao biti povezan s time koliko se stresirano osjećamo. Nova studija objavljena u časopisu Frontiers in Nutrition proučavala je povezanost između konzumacije ultraprocesirane hrane i doživljenog stresa među 549 zaposlenika u obrazovanju u urbanim područjima Indije.
Rezultati ne dokazuju da ultraprocesirana hrana uzrokuje stres, ali pokazuju zanimljivu povezanost koja dodatno otvara pitanje koliko su prehrana, svakodnevni pritisak i naše navike međusobno isprepleteni.
Što je pokazalo istraživanje?
Sudionici su ispunjavali upitnik o tome koliko često konzumiraju 20 različitih vrsta ultraprocesirane hrane, kao i standardizirani upitnik kojim se procjenjuje razina percipiranog stresa. Istraživači su ih zatim podijelili u tri skupine – one s nižim, umjerenim i višim unosom ultraprocesirane hrane.
Najniže razine stresa zabilježene su upravo u skupini koja je konzumirala najmanje takve hrane, dok su sudionici s umjerenim i visokim unosom imali više prosječne rezultate na ljestvici stresa.
Ta povezanost ostala je vidljiva i nakon što su istraživači uzeli u obzir dob, spol i tjelesnu građu. Ipak, važno je naglasiti da je prehrana objašnjavala samo manji dio razlika u razini stresa, što znači da na njega, očekivano, utječe mnogo drugih čimbenika.
Što dolazi prvo – stres ili lošiji izbor hrane?
Tu dolazimo do najvažnijeg ograničenja istraživanja. Budući da su prehrambene navike i stres promatrani u isto vrijeme, nije moguće zaključiti što je uzrok, a što posljedica.
Sasvim je moguće da stres utječe na naš izbor hrane. Kada smo umorni, zatrpani obvezama ili jednostavno nemamo vremena kuhati, gotov obrok ili paket grickalica često postaju najjednostavnije rješenje.
Hrana bogata šećerom, solju i mastima pritom može biti posebno privlačna jer pruža brz osjećaj ugode i nagrade.
S druge strane, znanstvenici već dulje istražuju i mogućnost da prehrana bogata ultraprocesiranim namirnicama može utjecati na regulaciju šećera u krvi, upalne procese i komunikaciju između crijeva i mozga. Ova studija, međutim, nije ispitivala te mehanizme pa se ne može tvrditi da su upravo oni razlog uočene povezanosti.
Ne morate izbaciti svu ultraprocesiranu hranu
Zaključak svakako nije da od sutra morate kuhati sve od nule i zauvijek izbaciti svaki keks, pahuljice ili gotov obrok.
Mnogo realniji pristup jest učiniti nutritivno kvalitetniji izbor dovoljno jednostavnim da mu možemo dati prednost čak i onda kada smo umorni.
Voće, orašasti plodovi, jogurt ili unaprijed narezano povrće lakše ćemo odabrati ako su nam pri ruci. Isto vrijedi i za nekoliko osnovnih namirnica pripremljenih unaprijed – kuhanu rižu ili drugu žitaricu, mahunarke, pečeno povrće ili kuhano jaje.
Dobar je izbor i kombinacija proteina i vlakana jer dulje održava osjećaj sitosti i može pomoći da energija tijekom dana bude stabilnija.
A što ako zapravo niste gladni?
Vrijedi ponekad zastati prije nego što automatski posegnemo za hranom.
Jesmo li doista gladni ili nam je samo dosta svega?
Ako je hrana postala reakcija na napetost, umor ili frustraciju, ponekad može pomoći kratka šetnja, nekoliko minuta bez ekrana ili jednostavno odmak od onoga što nas je upravo izbacilo iz ravnoteže.
Naravno, ni prehrana nije čarobno rješenje za stres. San, kretanje, odnosi s drugim ljudima, radno opterećenje i vrijeme za oporavak jednako su važni.
Ali ako nas užurbani dani redovito vode prema najbržoj i najprocesiranijoj hrani, možda vrijedi pokušati promijeniti barem ono što možemo kontrolirati – što nam je dostupno kada glad stigne.