U Beču se u međuratno doba formirao specifičan oblik suvremenog uređenja prostora koji se jasno razlikuje od međunarodne moderne i bauhausa. Jedan od najslavnijih primjera takvog razvoja jest i stan koji je 1928. godine arhitekt Ernest Plischke uredio za poznatu bečku umjetnicu Lucie Rie, koji ujedno predstavlja i dio stalnog postava muzeja.
Izložba predstavlja kompletne stanove koje su dizajnirali arhitekti kao što su Felix Augenfeld, Josef Frank, Wilhelm Foltin, Johann Vinzenz Kabele, Walter Loos, Ernst Plischke, Otto Prutscher, Margarete Schütte-Lihotzky, Franz Schuster ili Oskar Strnad.
Oni dočaravaju raznolikost oblika, profinjene detalje i kvalitetu bečkog namještaja tog doba. Udobnost i individualnost u to su vrijeme imali prednost pred reprezentativnošću.
Nakon “priključenja” Austrije Trećem Reichu 1938. godine mnogi su od njih proganjani. Polovina arhitekata čija su djela izložena morala je emigrirati, a mnogim je vlasnicima oduzet namještaj.
Dio izložbe posvećen je socijalnom stanovanju za vrijeme vladavine Socijaldemokratske radničke partije, kada su nastali veliki stambeni kompleksi namijenjeni radničkoj klasi. Osobita je pozornost pri tome posvećena stambenoj zgradi arhitektice Margarete Schütte-Lihotzky te projektu unutarnjeg uređenja “najmanjeg” stana Franza Schustera.

