Prihvatljive količine ukupne masti u ljudskoj prehrani još uvijek nisu sasvim jasne niti opće prihvaćene. Na nedavnoj diskusiji Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije – Joint Food and Agriculture Organization, utvrđeno je da je za izradu svjetske preporuke o unosu masti nužno uzeti u obzir sve posljedice cjelokupnog unosa masti na tjelesnu težinu.
Radi ažuriranja smjernica o ukupnom unosu masti, Svjetska zdravstvena organizacija zatražila je sistematičan pregled i metaanalizu kako bi se istražio odnos između kriterija tjelesne debljine (opseg struka, indeks tjelesne mase i težina) i ukupnog unosa masti.
Pretilost i debljina povećavaju rizik od:
- dijabetesa
- raka
- visokog krvnog tlaka
- moždanog udara
- koronarne bolesti
- neplodnosti
- nekih vrsta artritisa
- respiratornih problema
Prema pozadinskim informacijama istraživanja, prijašnja ispitivanja nisu došla do jedinstvenih zaključaka kako smanjeni unos masti utječe na težinu, dok je ovo, zasebno istraživanje, utvrdilo značajnu vezu između tjelesne težine i ukupnog unosa masti. Ispitivači su prikupili rezultate 33 studije iz Sjeverne Amerike, Europe i Novog Zelanda, u kojima je sudjelovalo 73.589 pojedinaca i 10 skupina ispitanika.
Sudionici su billi različite dobi i zdravstvenog stanja. Prehrana jedne skupine ispitanika imala je iznimno malen udio masti (intervencijska skupina), dok je druga skupina imala prehranu s normalnim udjelom masti (kontrolna skupina). Nakon tri mjeseca uspoređene su te dvije skupine i analiziran je utjecaj na ukupni iznos tjelesne masnoće.
Nakon detaljne analize, dobiveni rezultati su pokazali da je prehrana s niskim udjelom masti utjecala na smanjenje relativne tjelesne težine za 1,6 kg, indeksa tjelesne mase (BMI) za 0,56 kg/m2 i smanjenje opsega struka za 0,5 cm.
Svako smanjenje unosa masti od 1% od ukupne količine masti, uzrokovalo je smanjenje tjelesne težine za 0,19 kg, za razliku od slučajeva u kojima nije bilo promjene u unosu masti. Ta je pojava zabilježena kod populacije koja dobiva 28 do 43% energije iz masti, u istraživanjima koja su trajala od 6 mjeseci do 8 godina.
Svi su ovi ishodi bili prisutni i u pokusima kojima cilj nije bio gubitak tjelesne težine, što znači da su prisutni i kod pojedinaca koji prakticiraju normalnu prehranu.
Istraživači su ispitali je li smanjenje težine u skupini s niskim unosom masti bilo uzrokovano činjenicom da su sudionici dobivali više pažnje, vremena i/ili potpore, za razliku od kontrolne skupine. Kad su izbacili ta istraživanja, gubitak tjelesne težine ostao je dosljedan, što znači da je gubitak težine zapravo povezan s niskim unosom masti.
Ovaj se ishod ponavljao kroz sva ispitivanja, pokazujući kako smanjenje ukupnog unosa masti stvara malo, ali statistički značajno, smanjenje težine, u usporedbi s normalnim unosom masti. Ukupno smanjenje masti bilo je povezano s malim, ali statistički značajnim padom kolesterola i krvnog tlaka, što upućuje na koristi za druge krucijalne kardiovaskularne rizične faktore.
Autori su ustanovili da smanjenje ukupnog unosa masti bez dodatnih napora može rezultirati smanjenjem tjelesne težine, opsega struka i indeksa tjelesne mase. "Iako nije jednostavno smanjiti unos masti, ti bi se koraci trebali poduzeti u svrhu kontroliranja tjelesne težine", napominju istraživači.