– Kad mi je vlasnik tvrtke Emmezeta, danas Mandi, kao strankinji s nepunih 30 godina, povjerio da vodim gradnju dva nova šoping centra i nadzirem rad 16 postojećih, ni sama nisam vjerovala da ja to mogu. On je tada imao u mene više povjerenja nego ja sama. Pokazalo se da me procijenio točno i danas sam već osmu godinu njegova desna ruka.
Upravo to prepoznavanje mladih talenata, smatra gđa. Rukavina, nešto je što se u hrvatskim tvrtkama ne njeguje dovoljno: "Poručila bih im da trebaju više vjerovati u mlade ljude, a naročito u mlade žene."
Šefica za četiri mjeseca
Sama doduše s uočavanjem svojih potencijala nije imala problema niti u tvrtci u kojoj je nakon završetka studija arhitekture našla prvo zaposlenje, Hidrokomerc.
Već nakon tri mjeseca povjeren joj je posao na gradilištu šoping centra u Stupniku, gdje je Hidrokomerc bio manji partner talijanskom lancu Emmezeta. Mlada je arhitektica bačena u vatru u kojoj je morala ispeći zanat koji se niti danas ne učini ni u jednoj akademskoj ustanovi – od nadzora gradilišta do opremanja dućana i svečanosti otvorenja.
– Vlasnik Emezzete Maurizio Zamparini ponudio mi je nakon tog posla da dođem raditi kao project manager u njegov ured u Milano. Sa gospodinom Josipom Kordičem postigao je džentlemenski sporazum da me pusti iz Hidrokomerca i tako sam krenula. Nakon četiri mjeseca postala sam šef ureda čitave grupe Emmezete, poslije Mandi. Sljedeće šoping centre grupe sam nadzirala od prvog nacrta do zadnjeg "šarafa" – pripovijeda gđa. Rukavina. Bili su to u Hrvatskoj Mandi centri u Osijeku, Splitu i Zagrebu, a u Italiji u Beventu, Cataniji, Siracusi, Cosenzi, Napulju i Apriliji, ukupno 300.000 četvornih metara prodajnog prostora.
Živi u dva stana – u Milanu i Zagrebu, za oba je vezana i poslovno i privatno. Ipak, neku svoju daleku budućnost vidi u povratku u domovinu.
Mix za brzi povrat uloženog
– Volim stres i velike projekte sa puno problema. Još uvijek zviždim od veselja kad ujutro krećem na posao. Politika je naše tvrtke da su zaposlenici dobro plaćeni, ali se zato, kad treba, radi i 24 sata dnevno. Najveći izazov mog posla je pogoditi dobar prodajni mix koji će omogućiti brzi povrat investicije – u Hrvatskoj je to danas 10 godina.
Graditeljica šoping centara nije šopingholičarka. Slobodno vrijeme posvećuje sportu – tenisu, skijanju ili jedrenju. Ipak, živi u centru svjetske mode.
– Volim vrhunsku odjeću, posebno Armanija. U Italiji se ženama u poslovnom svijetu tolerira daleko slobodnije odijevanje nego u Hrvatskoj. Žene bez problema dolaze na sastanke u majicama na bretelice, pokazuju što imaju uskim hlačama i ludim seksi kombinacijama, a da ih pri tome muškarci u biznisu ne podcjenjuju. Moj je posao specifičan – uglavnom sam jedina žena među muškarcima pa se držim pravila da na gradilište nikad ne idem u suknji.

