Karijeri kakvu je ostvarila u Italiji Zagrepčanka Iva Rukavina ni u snu se nije nadala:
– Kad mi je vlasnik tvrtke Emmezeta, danas Mandi, kao strankinji s nepunih 30 godina, povjerio da vodim gradnju dva nova šoping centra i nadzirem rad 16 postojećih, ni sama nisam vjerovala da ja to mogu. On je tada imao u mene više povjerenja nego ja sama. Pokazalo se da me procijenio točno i danas sam već osmu godinu njegova desna ruka.
Upravo to prepoznavanje mladih talenata, smatra gđa. Rukavina, nešto je što se u hrvatskim tvrtkama ne njeguje dovoljno: "Poručila bih im da trebaju više vjerovati u mlade ljude, a naročito u mlade žene."
Šefica za četiri mjeseca
Sama doduše s uočavanjem svojih potencijala nije imala problema niti u tvrtci u kojoj je nakon završetka studija arhitekture našla prvo zaposlenje, Hidrokomerc.
Već nakon tri mjeseca povjeren joj je posao na gradilištu šoping centra u Stupniku, gdje je Hidrokomerc bio manji partner talijanskom lancu Emmezeta. Mlada je arhitektica bačena u vatru u kojoj je morala ispeći zanat koji se niti danas ne učini ni u jednoj akademskoj ustanovi – od nadzora gradilišta do opremanja dućana i svečanosti otvorenja.
– Vlasnik Emezzete Maurizio Zamparini ponudio mi je nakon tog posla da dođem raditi kao project manager u njegov ured u Milano. Sa gospodinom Josipom Kordičem postigao je džentlemenski sporazum da me pusti iz Hidrokomerca i tako sam krenula. Nakon četiri mjeseca postala sam šef ureda čitave grupe Emmezete, poslije Mandi. Sljedeće šoping centre grupe sam nadzirala od prvog nacrta do zadnjeg "šarafa" – pripovijeda gđa. Rukavina. Bili su to u Hrvatskoj Mandi centri u Osijeku, Splitu i Zagrebu, a u Italiji u Beventu, Cataniji, Siracusi, Cosenzi, Napulju i Apriliji, ukupno 300.000 četvornih metara prodajnog prostora.
Živi u dva stana – u Milanu i Zagrebu, za oba je vezana i poslovno i privatno. Ipak, neku svoju daleku budućnost vidi u povratku u domovinu.
Mix za brzi povrat uloženog
– Volim stres i velike projekte sa puno problema. Još uvijek zviždim od veselja kad ujutro krećem na posao. Politika je naše tvrtke da su zaposlenici dobro plaćeni, ali se zato, kad treba, radi i 24 sata dnevno. Najveći izazov mog posla je pogoditi dobar prodajni mix koji će omogućiti brzi povrat investicije – u Hrvatskoj je to danas 10 godina.
Šoping centri su zapravo "borderline" arhitektura, a tako je i u drugim strukama koji se njima bave. Mi zapravo gradimo kulise, Potemkinova sela koja moraju zadovoljavati stroge standarde trgovina, dakle morate dobro rasporediti ulaz za dobavljače, raspored prodajnih mjesta…To je veoma zahtjevno kad imate prostor od 1500 četvornih metara za jedan dućan. Moj je cilj da potaknem arhitekte koji se bave ovom strukom u Italiji i Hrvatskoj da usuglasimo standarde koji će omogućiti da gradimo šoping centre kao plemenitiju arhitekturu, na neki način "user friendly", jer naši kupci ovdje provode mnogo vremena te da se podignu ekološki standardi manjim utroškom energije, primjerice postavljanjem solarnih ploča…
Graditeljica šoping centara nije šopingholičarka. Slobodno vrijeme posvećuje sportu – tenisu, skijanju ili jedrenju. Ipak, živi u centru svjetske mode.
– Volim vrhunsku odjeću, posebno Armanija. U Italiji se ženama u poslovnom svijetu tolerira daleko slobodnije odijevanje nego u Hrvatskoj. Žene bez problema dolaze na sastanke u majicama na bretelice, pokazuju što imaju uskim hlačama i ludim seksi kombinacijama, a da ih pri tome muškarci u biznisu ne podcjenjuju. Moj je posao specifičan – uglavnom sam jedina žena među muškarcima pa se držim pravila da na gradilište nikad ne idem u suknji.
– Kad mi je vlasnik tvrtke Emmezeta, danas Mandi, kao strankinji s nepunih 30 godina, povjerio da vodim gradnju dva nova šoping centra i nadzirem rad 16 postojećih, ni sama nisam vjerovala da ja to mogu. On je tada imao u mene više povjerenja nego ja sama. Pokazalo se da me procijenio točno i danas sam već osmu godinu njegova desna ruka.
Upravo to prepoznavanje mladih talenata, smatra gđa. Rukavina, nešto je što se u hrvatskim tvrtkama ne njeguje dovoljno: "Poručila bih im da trebaju više vjerovati u mlade ljude, a naročito u mlade žene."
Šefica za četiri mjeseca
Sama doduše s uočavanjem svojih potencijala nije imala problema niti u tvrtci u kojoj je nakon završetka studija arhitekture našla prvo zaposlenje, Hidrokomerc.
Već nakon tri mjeseca povjeren joj je posao na gradilištu šoping centra u Stupniku, gdje je Hidrokomerc bio manji partner talijanskom lancu Emmezeta. Mlada je arhitektica bačena u vatru u kojoj je morala ispeći zanat koji se niti danas ne učini ni u jednoj akademskoj ustanovi – od nadzora gradilišta do opremanja dućana i svečanosti otvorenja.
– Vlasnik Emezzete Maurizio Zamparini ponudio mi je nakon tog posla da dođem raditi kao project manager u njegov ured u Milano. Sa gospodinom Josipom Kordičem postigao je džentlemenski sporazum da me pusti iz Hidrokomerca i tako sam krenula. Nakon četiri mjeseca postala sam šef ureda čitave grupe Emmezete, poslije Mandi. Sljedeće šoping centre grupe sam nadzirala od prvog nacrta do zadnjeg "šarafa" – pripovijeda gđa. Rukavina. Bili su to u Hrvatskoj Mandi centri u Osijeku, Splitu i Zagrebu, a u Italiji u Beventu, Cataniji, Siracusi, Cosenzi, Napulju i Apriliji, ukupno 300.000 četvornih metara prodajnog prostora.
Živi u dva stana – u Milanu i Zagrebu, za oba je vezana i poslovno i privatno. Ipak, neku svoju daleku budućnost vidi u povratku u domovinu.
Mix za brzi povrat uloženog
– Volim stres i velike projekte sa puno problema. Još uvijek zviždim od veselja kad ujutro krećem na posao. Politika je naše tvrtke da su zaposlenici dobro plaćeni, ali se zato, kad treba, radi i 24 sata dnevno. Najveći izazov mog posla je pogoditi dobar prodajni mix koji će omogućiti brzi povrat investicije – u Hrvatskoj je to danas 10 godina.
Šoping centri su zapravo "borderline" arhitektura, a tako je i u drugim strukama koji se njima bave. Mi zapravo gradimo kulise, Potemkinova sela koja moraju zadovoljavati stroge standarde trgovina, dakle morate dobro rasporediti ulaz za dobavljače, raspored prodajnih mjesta…To je veoma zahtjevno kad imate prostor od 1500 četvornih metara za jedan dućan. Moj je cilj da potaknem arhitekte koji se bave ovom strukom u Italiji i Hrvatskoj da usuglasimo standarde koji će omogućiti da gradimo šoping centre kao plemenitiju arhitekturu, na neki način "user friendly", jer naši kupci ovdje provode mnogo vremena te da se podignu ekološki standardi manjim utroškom energije, primjerice postavljanjem solarnih ploča…Graditeljica šoping centara nije šopingholičarka. Slobodno vrijeme posvećuje sportu – tenisu, skijanju ili jedrenju. Ipak, živi u centru svjetske mode.
– Volim vrhunsku odjeću, posebno Armanija. U Italiji se ženama u poslovnom svijetu tolerira daleko slobodnije odijevanje nego u Hrvatskoj. Žene bez problema dolaze na sastanke u majicama na bretelice, pokazuju što imaju uskim hlačama i ludim seksi kombinacijama, a da ih pri tome muškarci u biznisu ne podcjenjuju. Moj je posao specifičan – uglavnom sam jedina žena među muškarcima pa se držim pravila da na gradilište nikad ne idem u suknji.
You must be logged in to post a comment Login