Psihodrama

Psihijatrija ima svoju zabavniju stranu. Ona se očituje i provodi kroz psihodramu, akcijski oblik grupne psihoterapije. Problemi iz života, za razliku od klasične psihoterapije, u psihodrami odvijaju se na ''kao da'' pozornici. Iako primjenjuje igranje i zamjenu uloga kao osnovno sredstvo rada uz prisutnost psihodramskog terapeuta i drugih članova grupe, ipak nema nikakve veze s kazalištem i glumom, pojašnjava Aleksandra Mindoljević-Drakulić, psihodramska terapeutkinja i profesorica psihologije na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.

– Situacije se iz života osobe u psihodramskoj psihoterapiji igraju bez zadanoga dramskog teksta i to onako kako ih ta osoba doživljava. Psihodrama je veoma ozbiljna i moćna terapijska tehnika koja se bavi čovjekovom ličnošću na svima jasan i razumljiv način.

Psihodrama je jedna od najraširenijih terapijskih tehnika u uporabi u svijetu uz obiteljsku sistemsku psihoterapiju i grupnu analizu. U svijetu se primjenjuje od 20-ih godina prošloga stoljeća kada ju je osnovao osebujni bečki liječnik Jakob Levy Moreno. Pojam psihodrame kod mnogih će ljudi isprva izazvati strah i nesigurnost budući da asocira na teške i dramatične životne situacije, no mnogi se u realizaciji i zamjeni uloga snalaze vrlo dobro. Pristupiti psihodrami mogu brojni zainteresirani, bez obzira imaju li psiho problem ili ne.

– Oni koji žele ispitati svoje odnose s drugima, bolje procijeniti vlastite (ne)zdrave potencijale, naučiti se nositi sa svakodnevnim stresovima ili pokušati postati kreativniji i spontaniji u životu, dobrodošli su na tretman,- kaže Mindoljević-Drakulić i napominje da u grupi koju vodi iznimno brine o tome imaju li klijenti potencijala za psihodramu ili ne.

Ovom tehnikom naša sugovornica bavi se od 1997. godine i danas kao psiholog sa završenom višegodišnjom supspecijalizacijom iz psihodramske psihoterapije, vodi otvorene psihodramske radionice i grupe, kao i stalne terapijske grupe s odraslima i s mladeži.

– Jedna psihodramska seansa traje 2 i pol sata, a grupa se sastaje ili jednom na tjedan ili jednom u 15 dana. Terapija traje često i po nekoliko godina, odnosno onoliko dugo koliko članovi i sam terapeut procijene postoji li daljnja potreba za terapijskom radom ili ne. Postoje i kraći oblici psihodramskih psihoterapijskih grupa s konkretnim vremenskim ograničenjima što se unaprijed zna među članovima. Sve ovisi o kriterijima što ih na početku postavi terapeut.

Iskusnu psihoterapeutkinju, autoricu "Malog rječnika psihodrame" upitali smo koliko su Hrvati skloni ''psihodramatiziranju''.

– Teško je generalizirati, no ekstrovertima se primjerice lakše uključiti u psihodramski tretman, dok s druge strane i introverti mogu napraviti pomak u svom funkcioniranju i profitirati u psihodramskom radu jer uče kako bi u stvarnom životu mogli biti spremniji, s manje socijalnih inhibicija. Što se posla tiče, čini se da će ga biti sve više.

Unatoč tome za sad nema puno otvorenih radionica na kojima bi se mogla zadovoljiti prvotna znatiželja za ovom tehnikom.

– Međutim, svi oni koji su iskreno zainteresirani za iskustveni ili edukativni rad na sebi mogu se uvijek obratiti meni osobno za savjet ili konzultaciju. Rado ću pomoći,- zaključuje Mindoljević-Drakulić.