Kada kažemo ‘jesen’, pomislimo na kraj nečega što je bilo – mlado, toplo, drago, u čemu smo uživali, a sada je prošlo. Jer stigla je jesen. Jesen u prirodi i – sivi dani, kiše, melankolija, bezvoljnost, mrzovolja… U čekanju da prođe.
Jesen ima, međutim, i svojih lijepih dana. Rujnih, raskošnih, obojenih toplim bojama prirode, prirode koja se povlači u smiraj i koja se u posljednjem dahu svoje vegetacije pokaže kao raskošna žena, bujna i zrela. Lijepa kao lijep jesenji dan.
E, tu jesen volim! Volim prošetati po lišću koje šušti, mirisati pečene kestene, i otkrivati boje koje se u prirodi mogu jedino sresti s početka jeseni. A, boje prirode i boje odjeće jedinstvena su simbioza.
Siva boja je ona koja se stapa s okolinom, koja smiruje boje ljeta, a istodobno ne uniformira poput fatalne crne boje.
Nijanse sive u književnosti broje se pedeseticama, a nijanse sive u modi su isto tako brojne i sve od reda nježne – lijepe, udobne i tako smirujuće.
xoxo
You must be logged in to post a comment Login