Branka Popov Ostojić je domaća akademska umjetnica koja se 2018. nakon više od 15 godina izbivanja vratila u rodnu Pulu. Prve nastupe na modnoj sceni imala je još davne 2000.godine, neposredno nakon završetka “Srednje škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, Pula”, 2001.godine osvojila je prvo mjesto na Sposa news-u 2001. koji je ujedno bio i njen prvi nastup na tom modnom natjecanju.
Ono sto ju je izdvajalo od ostalih dizajnera bila je njena dosljednost temi te njeno zaokruživanje. Gotovo je jedina osmišljavala cijeli styling te sama izrađivala kostime i nakit, rayne asesoare, a povremeno cipele. Upravo je zbog ljubavi prema stvaranju novog i originalnog te zbog odličnih kritika stručnjaka odlučila upisati Akademiju lijepih umjetnosti u Beogradu 2003. godine, smjer kostim na kojem je 2007.stekla diplomu kostimografa i diplomu modnog dizajnera.
Ova svestrana multidisciplinarna umjetnica članica je i HDLU- a Istre te je u posljednje 2 godine izložila svoje radove na 1 samostalnoj i više od 20 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Trenutno izlaže modnu ilustraciju malog formata u galeriji Hermana u Puli na skupnoj izložbi minijatura “Face exhibition” u kojoj povezuje modni crtež i slikarstvo. Kratko je radila kao nastavnik likovne kulture, a bavi se i fotografijom. Mnoge svoje fotografije donirala je u dobrotvorne svrhe, neke krase plakate lokalnih udruga, a čak su 2 odabrane kako bi predstavljale ljepote lokalne flore i faune u kalendaru općine Medulin.
Kolekcija unikatnih haljina i ručno izrađenog nakita za jesen-zimu 2020/2021
“Blue Fall” je kolekcija inspirirana godišnjim dobom u kojem se upravo nalazimo -jeseni (ona se u obliku plavog lišća manifestira u detaljima na odjevnim predmetima i na samom nakitu) i Antikom, dobom od čijih je monumentalnih ostataka prožeta jezgra našeg grada. Antika se očitava u načinu oblikovanja odjevnih predmeta –drapiranju i samoj formi ovih jesenjih kreacija. Tim načinom pristupa izradi dizajnerica je ostala dosljedna principu održivosti i „zero waste“ materijala na kojem se temelji sav njen dosadašnji rad kako u modi tako i u izradi slika, pinjata i ostalih originalnih predmeta koje ova multidisciplinarna umjetnica izrađuje.
Zbog cijelog konteksta Augustov hram bila idealna lokacija za snimanje photoshooting-a.
Zaštitno lice ove kolekcije je njena dugogodišnja suradnica Martina Folo Milošević, frizuru je osmislila i realizirala Đeni Pilar Mladenović, šminku je uklopila i nanijela Sabrina Lučev, dok je za styling i fotografiju također bila zadužena Branka Popov Ostojić.
Što se kolorita tiče prevladava tamno plava, gotovo zagasita boja s primjesama srebrne od koje je izrađen isključivo nakit. Krojevi su asimetrični i razigrani, a ujedno ništa manje elegantni. Od materijala ovog puta je dizajnerica pri izradi koristila najkvalitetnije likre, pamuk, svilu, saten i taft (omiljen materijal dizajnerice po kojem je i nazvala svoj brend).
Kako kaže, sva njena djela nastaju od uglavnom jednobojnih materijala visoke kakvoće. Ukrase i nakit također izrađuje od ostataka pomenutih materijala te im posebnom obradom unosi nov karakter i osobine (jednobojno postaje višebojno, gladak materijal dobiva teksturu I sl…) Nije ni čudo kako svi njeni klijenti tvrde da se u njenim kreacijama osjećaju ugodno i jedinstveno.
Nakit –kako je sve krenulo
“Ja sam osoba koja jako rijetko nosi nakit. Vjerojatno zato u rijetkim prilikama kada ga nosim volim da bude primijećen i “ower size”. Dok ga još nisam sama izrađivala imala sam ogroman problem pronaći glomazne naušnice male gramaže (težine). Sjećam se kako bih uvijek odustala nakon što bi ih stavila, a one mi razvukle usnu resicu. Tijekom vremena pala mi je na pamet ideja o izradi nausnica i ostalih kategorija nakita od laganog materijala koji nas neće ometati pri nošenju, a opet biti efektan, kvalitetan i dugovječan.”
Prodaju svojih kreacija za sada obavlja preko interneta i lokalnih galerija, a vlastitu Internet stranicu je upravo u izradi.
Osim u modi dizajnerica cijelom svom radu pristupa savjesno. Bavi se i dekoriranjem rođendana. U sklopu toga izrađuje unikatne pinjate u koje ulaže mnogo vremena, umijeća, ljubavi i truda. Upravo zbog principa održivog razvoja i sve važnijeg recikliranja one se ne uništavaju već umjetnica osmišljava razne načine pomoću kojih će djeca udruženim snagama “osloboditi” slatkiše kako bi se pinjate iskoristile bezbroj puta i stvarale što je manje otpada moguće.
