Osim što se svojski trudite odraditi dobar posao, uvijek će biti onih koji vam govore da to ne radite dobro i da se trebate više potruditi. Da. Teško je biti roditelj. U principu, u očima drugih možete jedino biti u grupi dobrih ili loših roditelja.
Primjerice, dobri roditelji su oni koji na igralištu poput jastreba paze na dijete, ističu kako je gledanje televizije štetno i svaku, pa i najbezvezniju akciju, pretvaraju u životnu lekciju.
Zvuči pomalo nevjerojatno? Kakvi su onda, oni drugi, loši?
Loši roditelji?
Danas ćemo vam otkriti zašto je nekad dobro biti upravo ovaj – loš roditelj!
Koliko puta su vaši roditelji sjedili na klupi i pazili vas dok ste se igrali? Jednom? Dvaput? Nijednom? Djeca 80-ih ne pamte to kao ni zabrane s kojima se danas susreću djeca. Tko vam je branio penjanje na stablo? Nitko! Roditelji su vjerovali da ste dovoljno sposobni da se brinete o sebi. Starija braća i sestre su bili zaduženi za one mlađe, i nije bilo GPS uređaja kojim su pratili svaki vaš korak.
Sjećate li se odlaska u vrtić i koliko puta vam se slomilo srce dok bi plakali na rastanku?
Iako znate da ne radite ništa loše, samo ga želite odnijeti kući? Zar ne osjećate kako vam to odvlači i onaj posljednji atom snage? Na kraju dana ni vi nemate snage, a nema ni dijete. Ako ste zaokupljeni lebdenjem nad djetetom, lagano gubite sliku o sebi i o sposobnostima snalaženja vašeg djeteta bez vas.
Kad je točno postalo normalno da dijete od 3-4 godine mora ići na plivanje, strani jezik i sport? Brojnim obavezama zapravo djecu držite podalje od sebe i ne dopuštate im da budu ono što jesu – djeca! Ako je svaki djetetov sat isplaniran, ono će biti izgubljeno prvom prilikom kada shvati da nema neku obavezu.
Izvor Stil.kurir.rs
