Dragi Zagrepčani!
Potres koji se dogodio protresao nas je i prestrašio na svim razinama. Tih 10 sekundi imat će dugotrajne posljedice. Sada je izašlo na vidjelo sve. Od politike grada i države do suosjećanja i ljudskosti. I sve to u najgore vrijeme kada smo svi već bili u strahu i pod stresom zbog ugroženog zdravlja i načina života.
Prošlo je već neko vrijeme i ja ovo pišem iz Slavonije ali mi se u pojedinim trenucima čini da se i dalje tresem, a u drugim kao jako dugačak čudan san.
San je java
Vama koji ste u Zagrebu taj san je java. Žao mi je što je premalo pažnje usmjereno u Zagreb i brojne probleme s kojima se suočavate. Ova kolumna moj je doprinos. Znam da to nije dovoljno i voljela bih vidjeti puno veći angažman od svih građana Hrvatske i na razini grada i države.
Veliki je to stres za sve koji su doživjeli ovaj potres, a posebno za vas koji se svakodnevno suočavate s novim potresima i budite se s tim strahom, ako uopće uspijete zaspati. Nije jednako doživjeti potres u Japanu ili u Zagrebu. Čovjek se na sve navikne i prilagodi s vremenom, a posebno kada se radi o prirodi. Ali kako većina građevina u Zagrebu nisu građene da izdrže potrese, to cijelu situaciju čini neizmjerno težom.
Svatko ima svoju priču!
Samoizolacija zbog virusa, sama po sebi, izvlači bezbroj strahova poput straha od bolesti i smrti, koji većina od nas želi duboko potisnuti jer se nismo naučili nositi s njima. Ali potres koji je apsolutno realna opasnost po život dodao je novu razinu straha i izvukao na površinu sve. Gotovo je nemoguće potisnuti što se događa i odvojiti se od situacije. Velika je to trauma i onaj tko nije imao takvo iskustvo ne može razumjeti što smo doživjeli. I to je, nažalost, normalno jer većina od nas ako nismo direktno involvirani u situaciju, vidimo vijest i na trenutak ili dva nam je žao i suosjećamo, a onda nastavimo svojim životom.
Pa čak svatko od nas koji smo bili tu nemamo isti doživljaj i nismo potres iskusili na isti način. Toga se uvijek važno sjetiti! Pokušajte razumjeti sve reakcije ljudi oko vas jer to je ono što uvijek živimo. Svatko ima svoju priču. Velike traume ili veliki trijumfi nas povežu ali i dalje nitko drugi ne vidi vašim očima, ne čuje vašim ušima i ne osjeća vaše osjećaje. U tome smo uvijek sami. A to je velika vrijednost koje je važno biti svjestan, pogotovo u ovoj situaciji.
Neizvjesnost i nepoznato
Kada se radi ovako velikoj traumi kao što je potres i virus razumljivo je da smo uplašeni jer ne upravljamo situacijom. Ono što je nepoznato i neizvjesno naša podsvijest ne voli jer ne zna kako nas zaštititi. Podsvijest je konstantno na oprezu jer joj je primarna funkcija da nas održi na životu, a u ovakvim situacijama i svjesni um je većinu vremena usmjeren na isto. Zato ste sada možda i iznimno senzibilni i na najmanji tremor koji prije potresa ne bi ni primijetili. Uslijed svega ovoga jako smo povezani i s tijelom i svjesni svih senzacija. Dugoročno je dobro za svakoga da je povezan s tijelom i da ga može osluškivati.
Nužda je majka kreativnosti
Ako vam je dosta čitanja i slušanja o dobrim stranama ove situacije i samoizolacije i kako ju iskoristiti za osobni rast i razvoj, razumijem vas. Zadnja stvar koja je sada važna i uopće moguća je rad na sebi ili opuštanje. Želim istaknuti samo one dobrobiti koje imamo za sebe samim time što nam se sve ovo dogodilo.
Naučili smo i učimo iz dana u dan koliko smo strpljivi i izdržljivi, fleksibilni i snalažljivi i koliko možemo improvizirati. Nužda je majka kreativnosti, a u vremenu koje je pred nama biti iznimno će važno biti snalažljiv i moći se prilagoditi novom načinu života koji je neminovan zbog virusa, a u Zagrebu dodatno i zbog potresa. Naučili smo da možemo promijeniti obrasce ponašanja, sada jer moramo i jer su ove mjere na snazi. Ali dugoročno to znači da možemo napraviti i promijeniti sve što želimo ako tako izaberemo. Ne trebamo čekati ekstremne situacije i razne mjere.
„Potreban nam je potres da nas podsjeti da hodamo po kori nedovršenog planeta.“ Charles Kuralt
Budimo zahvalni
Iznimno je važno da budemo zahvalni što smo živi i što je većina naših sugrađana živa. Beskrajna sućut obitelji i prijateljima naše sugrađanke čiji je život ugašen. Trebamo biti zahvalni jer je moglo biti puno gore.
Ali želim isto tako reći da je sasvim u redu, barem nakratko, biti ljut što se sve ovo uopće i dogodilo. I što se dogodilo usred ove grozne situacije. I što je na sve pao i snijeg! Sasvim je normalno biti tužan i zbog svega što smo stvarali i onoga što smo naslijedili, a što je oštećeno i uništeno u ovom potresu. Tužna sam zbog našeg Zagreba, koji nikad više neće biti isti. Naravno, može biti i puno bolji ali nikada više isti. U redu je da dozvolimo osjetiti taj gubitak, bar na par minuta i onda nastavimo dalje kao uvijek, korak po korak. Držite se! Čuvajte svoje mentalno zdravlje, kao i fizičko koliko možete u ovoj situaciji.
Zagrebe hvala ti
U Zagreb sam došla prije 25 godina i uvijek mi je predstavljao slobodu i neovisnost. Osjećala sam da mogu sve u njemu. Hvala vam dragi ljudi koji ga činite tako divnim mjestom za život! U deset sekundi sve se promijenilo i sada treba imati strpljenja i nastaviti dalje. Vama koji ste u njemu odrasli i koji tu imate korijene gledati i živjeti sve ovo neizrecivo je teže i neću se ni praviti da mogu u potpunosti razumjeti. Suosjećam svakako ali kao što sam rekla svatko ima svoj vlastiti doživljaj svake situacije. To je važno znati i zbog toga je potrebno imati razumijevanja i poštovanja za svakoga.
„Potres postiže ono što zakon obećava, ali u praksi ne održava – jednakost svih ljudi.“ Ignazio Silone
Sve ovo je nezamislivo
Grozno je što se potres dogodio, ali da se dogodio za vrijeme pandemije je nezamislivo. Reakcija mnogih nadležnih nije primjerena. Razumljiva je jer se nose s dvije krize ali je istovremeno teško prihvatiti i ne osjetiti se napuštenim i samim. U ovom trenutku kada su ljudi u Hrvatskoj već pod velikim stresom i pokušavaju se nositi s novonastalom situacijom, ne mogu biti tu za nas. Možda vas mnogi nisu nazvali. U redu je ako ste povrijeđeni i u redu ako im oprostite. Pisala sam prije o situaciji s pandemijom pa se neću ponavljati.
Ako želite i trebate podršku kolegica Ana Hart i ja pripremamo webinar koji će biti vrlo koristan i praktičan, a dio prihoda od webinara donirat ćemo za obnovu Zagreba. Sve informacije možete naći na mindjump.co i originalcode.net web stranicama i društvenim mrežama.
Ponovit ću po ne znam koji puta, držite se dragi ljudi i čuvajte se!
S poštovanjem i ljubavlju,
