Kao univerzalni simbol majčinske ljubavi, patnje i žrtve, Marija je često simbol naše čežnje za smislom, veza s natprirodnim koja nam je dostupnija od formalnih crkvenih učenja. Nudi i sigurnost i zaštitu.
Posvećenost Djevici Mariji i molitva za njezin zagovor globalni su fenomeni. Pojam Marije kao zagovornice pred Isusom počinje s čudom vina na svadbi u Kani, kad mu, prema Evanđelju po Ivanu, ona kaže: “Nemaju vina”, prizvavši njegovo prvo čudo. Na Trećem ekumenskom saboru u Efezu 431. godine službeno je nazvana Theotokos, Bogorodica. Od tada do danas nijedna žena nije bila toliko uzdizana kao Marija.
Marijino navodno pojavljivanje, ukazanja koja se često javljaju vrlo siromašnoj djeci koja žive u udaljenim područjima ili mjestima zahvaćenim sukobima, pojačala su njezinu tajnu i auru. Kad se te dječje priče ne mogu poljuljati – i pogotovo ako su u pričama opisi neobjašnjivih “znakova”, kao što su sunca koja se vrte ili izvori koji šikljaju – njezina začudnost raste.
Marija je svagdje. Najteže dodavanje lopte u američkom nogometu naziva se Hail Mary pass. Slika Gospe od Guadalupe u Meksiku spada među ženske likove umnožene u najvećem broju primjeraka u povijesti. Svake godine Marija privuče milijune hodočasnika u svetišta kao što su Fátima u Portugalu i Knock u Irskoj, podržavajući vjerski turizam vrijedan nekoliko milijardi dolara godišnje i održavajući tisuće radnih mjesta. Nadahnula je stvaranje mnogih velikih djela umjetnosti i arhitekture (Michelangelova “Pietà”, katedrala Notre Dame), kao i poeziju, liturgiju i glazbu (Monteverdijevu “Večernju Blažene Djevice”). Također je duhovni intimus milijardama ljudi, ma koliko bili izolirani ili zaboravljeni.
Muslimani je, kao i kršćani, smatraju najsvetijom među ženama, a njezino ime “Marjam” u Kur’anu se spominje češće nego “Marija” u Bibliji. U Novom zavjetu Marija progovara samo četiri puta, počevši od Blagovijesti, kad joj se u Evanđelju po Luki ukazuje anđeo Gabrijel i kaže joj da će nositi “Sina Svevišnjega”. Marija mu odgovara: “Evo me, službenica sam Gospodnja.” Jedini njezin dulji govor, također prema Luki, izgovoren je u ranoj trudnoći: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda s naklonošću na poniznosti službenice svoje. Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.” I doista jesu.
